Trenutna situacija s migrantima je samo početak, migracija će biti još više u budućnosti i na to se treba pripremiti, tvrdi ravnatelj isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi Stanko Perica. Kako se na takvu promjenu pripremiti te koliko je važno raditi na integraciji migranata i izbjeglica objasnio je u emisiji "Nedjeljom u dva".
Pater Perica je otkrio kako se snalazi u ulozi svećenika te što ga je motiviralo da se odluči za taj poziv.
- Možda je prvih godina osjećaj bio poseban, ali nakon nekog vremena se navikneš. To ti daje jednu posebnu odgovornost i autoritet koji moraš zaraditi s onime što radiš, rekao je.
- Nisam imao želju (postati svećenik) do dvadesetih godina. Onda sam počeo promištljati iz daljine o tome. Prije toga u djetinjstvu mi je to bilo nepojmljivo. U užoj obitelji nije bilo svećenika niti je to bilo nešto gdje sam smatrao da bih se mogao ostvariti, kazao je.
vezane vijesti
Ustvrdio je kako ga je koncept propovijedanja uvijek fascinirao, ali i da mu se svećeništvo činilo zastarjelim. Vremenom se je, kako kaže - situacija promijenila.
- Propovijedanje me je uvijek fasciniralo, kao stari grčki filozofi. Svećeništvo mi je bilo zastarjelo. Činilo mi se kao nešto što pripada starima vremenima. Nešto kao stara obrtnička zanimanja koja odumiru, ali kao sam se više za to počeo zanimati - vidio sam da to može biti aktualno, istaknuo je.
- Isusovci su svojim angažmanom potaknuli mnoge ljude da ostvare velike stvari. Činili su velika djela. To me je privuklo, dodao je.
Reakcija obitelji i odricanje
Perica se prisjetio reakcije roditelja kada im je odlučio otkriti kako se želi zarediti.
- Znao sam da će to njih na neki način pogoditi. Mislili su da ću postati odvjetnik koji će dobro zarađivati i imati obitelj. Nisam ih želio razočarati i odgađao sam im reći. Gledali smo jedne večeri Ligu prvaka, na poluvremenu sam ugasio TV i rekao im da im imam nešto za reći. Oni su se malo prepali, rekao je.
- Rekao sam im da sam razmišljao puno o tome i da sam odlučio otići u Rezidenciju i novicijat družbe Isusove u Splitu. To im je bio šok, ali jako lijepa je bila njihova reakcija. Rekli su mi da prihvaćaju to te da, ukoliko se predomsilim - da se uvijek mogu vratiti kući, kazao je.
Dotaknuo se i teme odricanja, tj. koliko takva promjena utječe na pojedinca.
- Ne bih rekao iz ove perspektive (da je to toliko teško). Iz one u prošlosti - iskreno, ja sam možda to malo previše melodramatično shvaćao. Ima u evanđelju - ako se odreknete toga i toga - vraća vam se stostruko. Osjećam da tako i je. Živim život u kojem sam ispunjen, sretan i zadovoljan. Ovo mjesto odgovara mojoj naravi i svjetonazoru, ustvrdio je.
- Jasno da svećenički život ima aspekte odricanja, a u nekim drugima se to nadomješta, dodao je.
