Robert Pauletić (60), kvizaš i putopisac, dvije je noći proveo u pritvoru jer je kazneno prijavljen zbog pet prijetnji i nasilničkog ponašanja prema roditeljima i dvojici 12-godišnjih dječaka.

Pauletić je jučer u razgovoru za RTL Direkt ponovio da je to bilo zato što su sustavno zlostavljali njegovog sina. Njihovi roditelji anonimno su za Slobodnu Dalmaciju ispričali da im djeca nisu zlostavljači, da nije bilo nasilja, da su se družili, išli jedni drugima na rođendane i igrali Playstation. Pauletić pak za Direkt kaže da su mu sina maltretirali i zlostavljali više od godinu dana. Ali da nikoga nije udario.

Zlostavljanje traje više od godinu dana

'Zlostavljanje je počelo prije više od godinu dana i to nismo saznali od sina, nego od starije učenice višeg razreda. Kada sam ja to doznao, poduzeo sam korake na način da sam nazvao na telefon tu dvojicu koji su širili to i rekao sam da ne rade takve stvari, da će imati problema u školi i onda su se smirili. Na neko duže vrijeme mislio sam da je to gotovo', kaže Pauletić, dodajući da je da se nešto zbiva doznao po tome što oprema sina bila u užasnom stanju, nakon čega mu je priznao da mu ta dvojica koja su sjedila iza njega - svaki dan kidaju teke, šutiraju pernicu, muče ga, ne daju mu pratiti nastavu.

'Ali nije ništa govorio o tom pravom zlostavljanju. Ja sam u četvrtak upozorio razrednicu, poslao sam joj poruku da to ona riješi da ja ne bih morao sam. Međutim nakon toga razgovora, nakon što su izašli od razrednice, rekli su mu: 'Šta je cinkeru, šta je pederu, šta cinkariš' i onda je on iste te večeri vidio da nema pomoći od razrednice. I tada se slomio i priznao nam sve ove detalje ovog mračnog zlostavljanja koje traje sad opet već nekoliko mjeseci', rekao je Pauletić te je opet istaknuo: 'Udario ih nisam. Niti udario, niti im prijetio, niti išta od toga. Ja sam mu prišao i pitao ga zašto muči moga sina. Pitao ga zašto to radi i da će imati probleme školi zbog toga. I to normalnim tonom, bez prijetnje, bez dodira, bez ičega. I kad sam popričao s njim, on je rekao: 'Oprostite, neću više.'

Potrčao sam i ta kamera sa škole me uhvatila kako trčim. Kad sam trčeći do njega došao, usporio sam da se mali ne bi prepao jer sam stvarno trčao prema njemu da bih mu rekao to što sam imao. I rekao sam otprilike isto što i ovome. Rekao sam mu da to više ne radi nikada. Okrenuo sam se i otišao sam i nije bilo nikakvog kontakta. E, da bi onda roditelji, jer sumnjam da bi djeca došla na takvu ideju, izmislili su - svašta. Izmislili su hrpu laži, da sam prvog udario otvorenim dlanom, to bi bila neka pljuska i prijetio smrću roditeljima i njemu. A ovoga drugoga, na moju veliku sreću, su izmislili da sam mu uhvatio glavu za kosu i udario tri puta jako u kameni zid.

'Sin mi je najvažniji'

Pogrešno sam postupio u smislu da sam možda i trebao nazvati na telefon, ali nisam mogao očekivati da će biti toliko pokvareni da mi namjeste, da mi stave na teret da sam nekog tukao. Pa nisam lud da usred bijelog dana djecu tučem, derem se na njih i prijetim smrću. Ako je te dvije noći u pritvoru cijena da mi sina više ne maltretiraju - to je nikakva cijena, ja bih rado pristao na to i opet', objašnjava.

'Moj sin je meni najvažniji u cijeloj priči. A ja ne bih htio biti neki Don Quijote koji revidira pravni sustav, ali za mog sina, koji je u nedjelju imao nogometnu utakmicu, i ne znam kako bih zahvalio treneru koji ga je odveo na utakmicu jer ja nisam mogao, jer sam bio u ćeliji, u pritvoru. I u toj utakmici dao je gol i poslao mi je poruku: 'Tata, ovaj gol je za tebe.' I eto, ponosan sam na njega i drago mi je što je tako čvrst i što je u teškom trenutku pokazao snagu', ističe Pauletić.