'Postoje ljudi koji su u presudnim povijesnim vremenima svojim djelovanjem obilježili epohu koja je zlatnim slovima upisana u hrvatsku povijest. Oni su postajali čvrsta točka naše odlučnosti i simboli naše borbe. Jedan od takvih ljudi, velikana, bio je i Pavao Miljavac. A uspomena na njega, njegova ostvarenja bit će nadahnuće za to kako se bori za hrvatske ciljeve i kako se ostvaruju zajedničke vizije', objavio je aktualni ministar obrane Mario Banožić u utorak nakon vijesti o Miljavčevoj smrti.

Pavao Miljavac rođen je 3. travnja 1953. godine u mjestu Maletići u blizini Duge Rese. Osnovnu školu pohađao je u Novigradu na Dobri i u Dubovcu dok je gimnaziju završio u Karlovcu. Nakon srednje škole upisao je Tehnološko-kemijski fakultet u Zagrebu, na kojem je diplomirao.

Miljavac se uključio u stvaranje neovisne Hrvatske od samih početaka, sudjelujući u svim bitnim događajima, ponajviše u naoružavanju i pripremi pripadnika Zbora narodne garde i hrvatske policije već od rujna 1990. godine, kada je pristupio pričuvnom sastavu Ministarstva unutarnjih poslova. U lipnju iduće godine imenovan je članom regionalnog kriznog stožera, a nakon što je započela otvorena velikosrpska agresija na Hrvatsku napustio je dugogodišnji obiteljski biznis i aktivno se stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci u nastajanju.

Ratni zapovjednik brigade multinacionalnog karaktera

Njegova temeljitost i organiziranost prepoznate su odmah na početku Domovinskog rata pa je 8. studenoga 1991. imenovan zapovjednikom 137. dugoreške brigade Hrvatske vojske koja je dotad sudjelovala u obrani Karlovca i Duge Rese. Upravo u to vrijeme ta je postrojba, prema zapovijedi Operativne zone Karlovac, krenula u napad između rijeke Korane i Matkovog brda, a nakon dva mjeseca borbi zauzela je sela Donja i Gornja Zastinja, koja su dotad držali srpski pobunjenici.

Dugoreška brigada pod Miljavčevim zapovjedništvom odlazi u rujnu 1992. na posavsko bojište te se ne zadržava duže vrijeme na njemu. Miljavac je ranije isticao da 137. brigada nije bila vrednovana prema doprinosu koji je dala tijekom ratnih godina. Pritom je osobito naglašavao njezin doprinos u Oluji, u kojoj je sudjelovala u napadnim djelovanjima, iako to prvotno nije bilo planirano, a te je zadaće uspješno ostvarila. Kroz tu postrojbu tijekom Domovinskog rata prošlo je 5719 branitelja, a njih 229 bilo je ranjeno te su poginula njezina 84 pripadnika.

Brigada je, prema navodima iz monografije 'Stotridesetsedma', bila multinacionalnog karaktera jer su je, pored Hrvata, sačinjavali Srbi, Bošnjaci, Albanci, Slovenci, pa čak i Rumunji, a kroz njezine redove prošlo je i stotinjak žena.

Miljavac je na čelu dugoreške brigade bio do 1. listopada 1992. godine, potom preuzima zapovjedništvo Zbornog područja Karlovac. U svibnju 1994. promaknut je u general-bojnika, nakon čega, sredinom kolovoza iste godine, postaje pomoćnikom načelnika Glavnog stožera HV-a za domobranstvo.

Načelnik pa ministar

General Miljavac je za vrijeme Oluje bio zapovjednik tima A za provedbu te operacije, a sedam mjeseci poslije oslobađanja Hrvatske u kolovozu 1995., tada već kao general-pukovnik, imenovan je zamjenikom načelnika Glavnog stožera. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman imenuje Miljavca u studenom 1996. načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga, a dotad ga je vodio Zvonimir Červenko. Imenovan je na tu dužnost sa samo 43 godine, što ga čini najmlađim u povijesti na toj funkciji.

Miljavac ostaje načelnikom Glavnog stožera do listopada 1998., kada je postao ministar obrane te je na toj dužnosti bio do siječnja 2000. godine. Uz ministarsko imenovanje, dodijeljen mu je čin generala zbora, odmah ispod čina stožernog generala kao najvišeg u hrvatskoj vojnoj hijerarhiji.

Nakon Tuđmanove smrti u prosincu 1999. i smjene vlasti početkom 2000. godine Miljavac odlazi u politiku i postaje saborski zastupnik HDZ-a, no napušta ga s Vesnom Škare Ožbolt i Matom Granić te prelazi u novoosnovani Hrvatski demokratski centar, kasnije preimenovan u Demokratski centar. Na kraju se vratio u HDZ te se s dvadesetak umirovljenih generala angažirao na braniteljskim pitanjima.

Odbacivao srbijanske optužbe za Oluju i promicao služenje vojnog roka

Miljavac je jedan od osnivača Hrvatskog generalskog zbora, kojim je predsjedao od 2013. do 2022. godine, kada je imenovan njegovim počasnim predsjednikom. Kao čelnik te udruge često je javno istupao i štitio ugled te dostojanstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Kao jedan od zapovjednika u Oluji odbacivao je sporne srbijanske optužbe o raketiranju civila na Petrovačkoj cesti te naglašavao potrebu da se hrvatsko društvo odmakne od svih simbola koji su karakterizirali prošle sustave, ali se i zalagao za povratak vojnog roka.