Progonjen zbog dva vrlo skupa i nepopularna rata, kao i zbog nekontroliranog širenja ekstremističkih grupa koje odgovaraju zapovjednom lancu Al Kaide, američki predsjednik Barack Obama odlučio se i na provođenje tihog rata protiv islamskih radikala od Magreba do Pakistana, zahvaćajući i neke izolirane zemlje u kojima radikalizam raste kao što su Somalija i Kenija
Da je ta strategija stvarna, govori reportaža s nekoliko anonimnih izjava funkcionara SAD-a koja je objavljena ove nedjelje u The New York Timesu.
Da se nešto događa iza zavjesa bilo je jasno kada je Obamin savjetnik za protuterorističku borbu John Brennan u svibnju kazao da bi SAD u borbi protiv Al Kaide trebao češće koristiti skalpel, a ne čekić. 'Da bismo ugrozili miran život članova Al Kaide i njihovih simpatizera, moramo napasti svako mjesto gdje će pripremati napade i vršiti obuku', kazao je Brennan.
Novi rat protiv Al Kaide se ne vodi kao u Afganistanu licem u lice, već tiho, kao što je djelovala CIA u svojim crnim operacijama, ili izravno u borbama koje kontroliraju CIA ili Pentagon putem satelita odnosno unajmljivanjem privatnih firmi plaćenika za likvidiranje protivnika.
Često se akcije kamufliraju. Tako je bilo s napadom koji je obavljen 17. prosinca 2009. kada je raketa pogodila kamp Al Kaide u Al Maajali, u Jemenu, pri čemu je ubijeno najmanje 55 boraca. Vlada te zemlje je preuzela odgovornost za napad, ali kako su stradali i civili, istraga koju je pokrenuo Amnesty International je pokazala da je bila riječ o ispaljivanju rakete Tomahawk, američke proizvodnje, koja je lansirana s američkog broda. Otada su se dogodila još dva slična napada raketama Tomahawk.
Inače, Jemen je meta intenzivnog rada američkih špijuna, poglavito od neuspjelog terorističkog napada u zrakoplovu iznad Detroita, prošlog prosinca, koji je planiran u Jemenu.
Anwar al Awlaki, radikalni islamski klerik rođen u SAD-u koji je inspirirao tu akciju, izjavio je da će Obama biti zapamćen kao američki predsjednik koji je zaglavio u Jemenu.
Obama pak poteškoće može najprije imati doma. Nakon skandala s financiranjem pobunjenika radikalne desnice u Nikaragvi (contras) novcem od oružja koje je SAD prodavao Iranu posljednjih godina prije iranske revolucije, tajne operacije CIA-e su postale kamen spoticanja i vrlo nepopularne. Otada ih mora osobno odobriti američki predsjednik, koji zatim o njima mora tajno izvijestiti odbore za državnu sigurnost u oba doma Kongresa.
Te odredbe ne vrijede za tajne operacije Pentagona, koji djeluje s većom fleksibilnošću. Američki analitičari tvrde da Obama, unatoč tomu što je dobitnik Nobelove nagrade za mir, opet koristi tajne operacije američkih plaćenih ubojica: u Aziji, Africi i čak unutar granica zone interesa Ruske Federacije to jest bivšeg SSSR-a.
