Zatvoreni gradovi obično su nastajali oko nuklearnih, svemirskih i drugih proizvodno-eksperimentalnih zavoda. U sovjetskim vremenima nisu bili na kartama, nije bilo putokaza do njih, a za mnoge javnost nije ni znala da postoje. U njih danas može ući rodbina žitelja ili prijatelji na poseban poziv, ali često prethodno moraju proći rigoroznu kontrolu i zadobiti milost starinske birokracije. Samo neki od tih gradova u posebnim su prilikama puštali novinare, strane vojne delegacije ili su čak organizirani politički susreti (Putin i Chirac u strogo čuvanom centru za kontrolu vojnih satelita, Krasnoznamensku).

U doba poslovično hermetičnog SSSR-a mnogo je više većih gradova potpadalo pod zatvoreni režim. Među njima su bile i čuvene luke poput Sevastopolja, Vladivostoka i Murmanska. Legende su se množile, a neke od njih aktualne su i danas. Prije šest godina u Moskvi smo razgovarali s umirovljenim sovjetskim pukovnikom koji je svojedobno u helikopteru preletio Sovjetski Savez od Crnog mora do Tihog oceana, na visini od 50 metara. Premda su kao vojna lica imali karte s tajnim postrojenjima, negdje na Kamčatki odjednom su preletjeli ogromno postrojenje, grad, što li već - kojem na njihovim mapama nije bilo ni traga. Naš sugovornik ni desetljećima kasnije nije uspio saznati što je to vidio.

Budući da se tako malo znade o zatvorenim gradovima Rusije, naša lista je izrazito paušalna:

Severomorsk
Sjedište legendarne sovjetske - danas ruske Sjeverne flote u fjordu pred Barentsovim morem. Riječ je o golemoj, ali navodno loše održavanoj floti podmornica, ratnih brodova, plovila s nuklearnim oružjem i na nuklearni pogon i tko zna čega sve još. Čak se pisalo da su za podmorsku zaštitu flote od neprijateljskih mina i ronilaca obučavane inteligentne životinje poput tuljana. Tijekom 2. svjetskog rata taj grad koji danas broji 50-ak tisuća žitelja bio je jedna od tri sjeverne luke preko kojih su saveznici slali pomoć Sovjetima za borbu protiv Hitlera.
Sarov
'Sarov je neobičan grad. S jedne strane, u njemu se izrađuju atomske bombe, a s druge je poznat po pravoslavnoj svetinji — Sarovskom samostanu', piše Ruski vjesnik. Tamo je živio Serafim Sarovski, jedan od najpoznatijih svetaca Ruske pravoslavne crkve. Nakon perioda boljševičke devastacije, tijekom 2. svjetskog rata zdanja Sarovskog manastira pretvorena su u tvornice u kojima se proizvodilo tajno sovjetsko oružje koje je iznenadilo Hitlerove trupe na Istočnom frontu - višecjevni raketni bacači Kaćuše. Danas u Sarovsku živi oko 92 tisuće ljudi, od čega petinu čine znanstvenici Nuklearnog centra i instituta za eksperimentalnu fiziku. Zanimljivo, premda je zatvoren za izvanjski svijet, grad ima nesvakidašnji Atomski muzej u kojem se između ostalog drži replika termonuklarne Car-bombe, najsnažnije sprave koja je ikad bačena na Zemlju (1.400 puta jača od kombiniranog učinka bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki).

Norilsk
Poslije Murmanska najveći grad na svijetu iza polarnog kruga ne spada u klasične zatvorene gradove, ali uvrstili smo ga na listu jer strance u njega ne puštaju osim ako za to postoji 'jako dobar razlog'. Nastao oko industrije nikla i gomile drugih ruda na dalekom sibirskom sjeveru prije 80-ak godina, Norilsk je danas jedan od najzagađenijih, po zdravlje najopasnijih gradova na cijelome svijetu – i prema svjetskim, i prema domaćim istraživanjima. Jedan od razloga je unikatna (no dakako, ekstremno sporna) objedinjenost rudarske industrije i teške metalurgije. Geografski nevjerojatno izoliran (u radijusu tisuću kilometara postoji samo još jedan grad od sto tisuća ljudi), Norilsk skupa s okolnim naseljima broji cca 170 tisuća stanovnika.

Željeznogorsk
Smješten na rječicama Kantata i Bajkala, pred gorjem Sajan, 35 km sjeveroistočno od Krasnojarska, grad od stotinjak tisuća duša nastao je oko proizvodnje plutonija za radioaktivno naoružanje i zavoda za rad s radioaktivnim materijalima. U posljednjim godinama Staljinove vladavine temelje su mu gradili zatvorenici iz gulaga. Tamošnji rudarsko-kemijski kombinat napravljen je u masivu brda, na 200-300 metara dubine tako da može izdržati atomske udare. Podzemni sustav tunela toliko je razgranat da ga neki uspoređuju s velegradskim metroima. Podzemna nuklearna elektrana opskrbljuje Željeznogorsk energijom. U gradu postoji i nekoliko kazališta te Dvorac kulture.

Mirnij
Gradić nešto veći od Čakovca doista je miran u geografskom smislu jer se nalazi na dalekom sjeveru, blizu arktičkog kruga i Bijelog mora. Na gradskome grbu prikazane su svemirska letjelica i polarna svjetlost; sagrađen je 1960, a šest godina kasnije u blizini je napravljen Pleseck, najvažniji kozmodrom unutar granica Rusije. Za postojanje Mirnija javnost je prvi put čula 1983. godine.

Bonus na listi: Zvjezdani gradić
S obzirom na to da radoznalim turistima nudi komercijalne ekskurzije, doima se kao prijelazni oblik, pa ga nismo uvrstili u reprezentativnu petorku premda je itekako osobit. Nekad registrirano pod imenom 'Zatvoreni vojni gradić br. 1', naselje se nalazi 25 kilometara sjeveroistočno od Moskve. U njemu se od 1960. godine nalazi Centar za pripremu kozmonauta J. A. Gagarina. Tamo su se za let u svemir uvježbavali svi sovjetski, ruski, a kasnije i međunarodni kozmonauti. Mnogi od njih ostali su živjeti u Zvjezdanom gradiću, pa reporter lista Novie Izvjestija primjećuje da ta sredina ima najveći postotak Heroja Sovjetskog Saveza i Heroja Rusije po glavi stanovnika... Od 2009. godine naselje je prvi put administrativno odvojeno od centra za obuku; gradić nije skriven poput mnogih drugih, ali i dalje je na snazi strogi režim puštanja ljudi unutra, čak i kad je riječ o rođacima žitelja. Kada biste nekim čudom mogli posjetiti taj ograđeni komadić Brežnjevljeve epohe od kojih 7.000 žitelja, na ulicama biste imali teoretsku šansu sresti, recimo, Valentinu Gagarinu, udovicu prvog čovjeka u svemiru. Prema nekim napisima, u Zvjezdanom Gradiću je do nedavnog političkog uspona živjela i prva žena u svemiru, Valentina Tereškova.