Premda je osuđen na šest godina zatvora zbog otmice sina Vladimira Zagorca, Hrvoje Petrač imao je posebne povlastice u zatvoru. Na prvi slobodan vikend izašao je već nakon pet mjeseci
Hrvoje Petrač služio je zatvorsku kaznu tek djelomično, na povlaštenom zatvorskom odjelu, a bio je na slobodi svaki drugi vikend.
Petrač je u Lepoglavi bio s Dinkom Šakićem, a u posjet mu je čak pokojni Ivo Pukanić donio diktafon.
Inače, izlazak iz zatvora na vikend pogodnost je koja se stječe tek nakon odsluženja trećine kazne i primjerenim vladanjem. No, Petrač je mimo svih protokola izašao iz najstrožeg dijela Lepoglave u poluotvoreni odjel, gdje je režim života i za njega i za druge zatvorenike bio znatno lakši.
Premještaj na taj 'povlašteni' odjel, koji je među ostalim dijelio i s Dinkom Šakićem, ratnim zapovjednikom logora u Jasenovcu, Petraču je omogućen iako za to nije imao uvjete.
USKOK optužio upravitelja zatvora i pomoćnike
Odluke Stjepana Loparića, tadašnjeg upravitelja Kaznionice u Lepoglavi, i Nevena Putara, tadašnjeg Loparićeva pomoćnika, istražio je i USKOK, te protiv njih podignuo optužnicu. Naime, Petraču je ocjena uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne s razine 'uspješan' promijenjena na 'naročito uspješan' iako je u to vrijeme imao stegovnu mjeru.
Osim Loparića i Putara, optužnica tereti i Ivana Benčeka, načelnika Odjela tretmana lepoglavske Kaznionice za zloporabe te krivotvorenje isprava jer su nezakonito pogodovali Petraču, ali i Tihomiru Oreškoviću, osuđenom za ratni zločin, Ivanu Ici Matekoviću, osuđenom za otmicu Zagorčeva sina, te Dragi Babiću, osuđenom za otmicu, i Vladi Juraliću, osuđenom za dvostruko ubojstvo.
Pogodnosti nisu bile tako male. Petrač je, primjerice, u manje od godinu, koliko je proveo na poluotvorenom odjelu (u zatvoreni je vraćen u listopadu 2008, nakon ubojstva Ivane Hodak, kada se i doznalo za njegov povlašten tretman, op. a.), imao čak 85 izvanrednih posjeta te 26 izlazaka iz poluotvorenog odjela.
Petrač je radio što je htio
Da sve bude bolje, iz kaznionice na vikende nije izlazio poput drugih zatvorenika – preko prijamnog odjela, na glavni ulaz te uz pretragu na izlasku i povratku u kaznionicu – već je po njega s njegovim posjetiteljem dolazilo vozilo na Biteševlje. Takav je nalog, prema optužnici, dao Loparić kako ostali zatvorenici ne bi vidjeli kakav tretman ima Petrač. No neki su to vidjeli i tražili isti tretman, pa je Petraču promijenjen režim izlazaka.
Petrač je i primao posjete kad god je htio, ne kako je zatvorski protokol propisivao - vikendom i blagdanom. Njemu se dolazilo i radnim danom, ostajalo koliko se htjelo, a sve je odobravao Loparić.
Tvrdi se i da je, dok su zatvorenici unutar zidina mogli telefonirati po kućnom redu samo do 19 sati, Petrač telefonirao poslije 20 sati. Kad mu to pravosudni policajci nisu dopuštali, pozivao se na odluku upravitelja, a kad je premješten na Biteševlje, zbog njega je svima omogućeno telefoniranje do 21 sat. Posjećivao ga je i novinar Ivo Pukanić koji mu je jednom prilikom ostavio – diktafon, zbog kojeg je Petrač ukoren. Usprkos tomu, dobio je premještaj iz zatvorenog na poluotvoreni odjel.
