Pozicija gradonačelnika Berlina uvijek je u Njemačkoj bila više od tek lokalne političke funkcije. Vođenje glavnog grada je podrazumijevalo veliku medijsku pažnju, kao i utjecaj iznad nivoa komunalnih pitanja, zahvaljujući i tome što je Berlin sam za sebe jedna od saveznih pokrajina. Za vrijeme podjele na Istočnu i Zapadnu Njemačku, pa time i na demokratski i komunistički Berlin, ovaj grad je predstavljao i mala vrata Zapada u cijelom komunističkom bloku, mjesto koje se ne smije prepustiti ili predati.

Berlin je predstavljao i odskočnu dasku za buduću kancelarsku karijeru socijaldemokrata Willyja Brandta, koji je bio gradonačelnik Zapadnog Berlina od 1957. do 1966. Na istoj poziciji je bio i demokršćanin Richard von Weizsaecker, i to od 1981. do 1984, nakon čega je izabran za njemačkog predsjednika, što je i ostao u dva mandata. Nakon nedjeljnih izbora u Berlinu, koji su donijeli još jedan gradonačelnički mandat Klausu Wowereitu (SPD), u njemačkim medijima se špekulira hoće li ovaj popularni političar možda postati kancelarski kandidat ljevice na sljedećim saveznim izborima 2013.

Wowereit je rođen u Berlinu 1953, a na čelu grada je od 2001, kada je u kampanju ušao i s rečenicom 'Ja sam gej, i to je tako dobro'. Wowereitova homoseksualnost zapravo nikad nije bila relevantna tema Berlincima, osim što su svi cijenili to da im ne laže, pa je te godine pobijedio na izborima i preuzeo vlast u Crvenoj vijećnici (kako se zove sjedište berlinske gradske uprave). Pod Wowereitovom upravom Berlin je postao turistička meka i centar kulture, ali je i dalje prezadužen i siromašan. 'Siromašan, ali seksi', naglasio je jednom Wowereit, a čini se da se i većina građana slaže s time, s obzirom da je SPD na nedjeljnim izborima dobio 28,3 posto glasova i ostao najjača stranka u gradu.

Klaus Wowereit – budući kancelar?

Wowereit sada treba izabrati s kime će ući u koaliciju, a mogući kandidati su CDU i Zeleni. CDU je dobio 23,4 posto glasova, što je dva posto više nego 2006, ali je i riječ o njihovom manje-više standardnom rezultatu u protekla dva desetljeća kada je riječ o Berlinu. Stagnirala je i Lijeva stranka, s osvojenih 11,7 posto glasova, te više neće biti u mogućnosti koalirati s Wowereitom.

Zeleni su pak prije godinu dana imali velike ambicije, jer su ankete pokazivale da dobivaju oko 30 posto glasova, više nego Wowereitov SPD, no na kraju je njihov rezultat tek 17,6 posto. Iako su kao protivnicu Wowereitu poslali Renate Künast, jednu od najpopularnijih političarki Njemačke i bivšu ministricu u Schröderovoj vladi, njihovih 30 posto iz anketa se raspršilo kao balon od sapunice. Ipak, treba reći da su i tim ishodom za pet posto popravili svoj rezultat iz 2006, pa je sada i matematički moguća koalicija sa SPD-om, iako s minimalnom većinom.

Od Wowereitova izbora koalicijskog partnera ovisi i njegova moguća kancelarska kandidatura ispred SPD-a. U stranci su se već profilirala tri moguća kandidata, predsjednik Sigmar Gabriel, šef poslaničkog kluba u Bundestagu Frank-Walter Steinmeier te bivši ministar financija Peer Steinbrueck. Svu trojicu se u stranci smatra centristima, dok Wowereit pripada lijevom krilu, pa bi itekako predstavljalo problem to ako bi odlučio vladati Berlinom u koaliciji s CDU-om, a ne Zelenima. S druge strane, Wowereit ima ogromnu prednost pred spomenutom trojicom, a to je da on – za razliku od njih – zna pobjeđivati na izborima.

Još jedan izborni krah Liberala

Berlinski izbori su donijeli i jedan politički krah. Riječ je o FDP-u, koji je osvojio manje od 2 posto glasova te tako najvećom mogućom sramotom okončao svoju izbornu godinu koja se sastoji od serije manje ili više ponižavajućih poraza. Liberalima nije pomoglo ni to što su smijenili starog predsjednika (ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle) i doveli novog (ministar gospodarstva Phillip Rösler), jer njihova unutarnja kriza destabilizira vladu Angele Merkel, što glasači očito vrlo oštro kažnjavaju.

Kako stvari sada stoje, FDP ima samo jedan cilj, a to je osigurati prelazak izbornog praga od 5 posto na saveznim izborima 2013, što je nevjerojatan politički pad stranke koja je prije dvije godine došla na vlast (u koaliciji s CDU-om, naravno) s odličnih 14 posto. Da oporavak neće biti jednostavan, pokazalo se u dva-tri dana nakon izbora, koje liberali opet troše na međusobne svađe i optužbe.

I dok su izbori u Berlinu za FDP značili još jedan čavao u kovčegu, za Piratsku stranku to je bio trenutak pravog političkog rođenja. Pirati su osnovani 2006, dakle baš u vrijeme kada je Klaus Wowereit osvojio drugi gradonačelnički mandat, da bi svojim prvim izlaskom na berlinske izbore dobili odličnih 8,9 posto glasova. Ne samo da su bez problema preskočili izborni prag od 5 posto, nego je njihov uspjeh bio iznenađenje i za samu stranku, koja je na svojoj listi ponudila tek 15 kandidata. Da su osvojili koji postotak više, nekoliko mjesta u berlinskoj skupštini ostalo bi prazno, jer postizborne nominacije nisu dozvoljene.

Tko su pirati?

Pirati priznaju da su još politički amateri, no to ne znači da nemaju vrlo jasne stavove i teme koje im leže na srcu. Zalažu se za što više direktne demokracije, traže veću transparentnost institucija i zaštitu podataka koji su online, ali i za uvođenje temeljnog prihoda za sve građane, kao i legalizaciju lakih droga. To su stvari koje su našle odjeka među mladima, kao i stanovnicima alternativnijih berlinskih kvartova, poput Kreuzberga i Friedrichshaina, pa su osvojili respektabilne 23 tisuće glasova. Zasad su glasači Piratske stranke većinom mladi, dobro obrazovani muškarci, što se vidi i po njihovih 15 kandidata, među kojima je tek jedna žena (19-godišnja Susanne Graf), a većina je ispod 30 godina starosti.

Piratska stranka je privukla pažnju u predizbornoj kampanji i duhovitim plakatima i sloganima (poput 'Privatizirajmo religiju!'), koje su osmislili i izradili članovi stranke, a ne masno plaćene marketinške agencije. Njemački mediji su prilično oduševljeni pojavom nove političke snage na sceni pa tako poslovično skeptični Der Spiegel konstatira da 'pirati imaju nešto što su sve druge stranke izgubile, a to je svježina, autentičnost i vjerodostojnost'. Također, prednost Piratske stranke je i u tome što otvara nove teme, koje etablirane stranke ili izbjegavaju ili ignoriraju, baš kao što su to nekoć činili Zeleni. Izbornom uspjehu Piratske stranke sigurno je pomoglo i to što su je ostale stranke u kampanji manje ili više direktno omalovažavale, što je na izbore izvelo i one koji inače ne glasaju.

U Berlinu je pirate predvodio 33-godišnji programer Andreas Baum, koji je izjavio da 'glasači od nas očekuju nove vjetrove u gradskoj skupštini'. Njihovi konkretni zahtjevi su da građani Berlina ubuduće moraju imati pristup svim gradskim aktima, kao i sjednicama uprave koje su često zatvorene za javnost. Pirati žele uvesti i 'tekuću demokraciju', kombinaciju direktne i reprezentativne demokracije, koja bi građanima omogućila veće uključivanje u proces donošenja odluka, a ne tek odlazak na glasanje svakih četiri ili pet godina. Da ozbiljno misle, pokazali su i prilikom sastavljanja svojeg stranačkog programa, u čemu je preko interneta sudjelovalo čak 12 tisuća ljudi.

Internet je ključni aspekt političkog djelovanja Piratske stranke, u čemu su u velikoj prednosti pred etabliranim strankama, od kojih su neke još u kamenom dobu world wide weba. Pirati se zalažu za to da svi imaju slobodan pristup internetu, na kojem pak sami odlučuju o tome koliko se informacija o njima smije pohranjivati u velike datoteke, koje se pak koriste u marketinške ili represivne svrhe.

Pitanje na koje zasad nije moguće odgovoriti glasi ima li Piratska stranka šansu za probitak na državnoj razini ili je to tek 'specifično berlinska situacija', kako je zaključio politolog Gero Neugebauer.

Treba se podsjetiti toga da su i Zeleni svoj dugi marš kroz institucije započeli baš u Berlinu, kada su 1981. osvojili 7,2 posto glasova. Tada su ih protivnici opisivali kao 'anarhiste u unutarnjoj politici, a kockare u vanjskoj', što njihovom usponu uopće nije zasmetalo, pa danas imaju i poziciju premijera u bogatoj pokrajini Baden-Württemberg. Predsjednik Piratske stranke Sebastian Nerz misli da njegova stranka može još mnogo rasti, ali odmah i obećava: 'Za razliku od Zelenih, planiramo i u budućnosti ostati vjerni svojim idealima.'