Pristojba koju građani plaćaju svaki mjesec odnosi se na pristup javnim radiodifuzijskim uslugama te nije vezana uz vlasništvo RTV prijamnika, pa tako HRT ne zlorabi monopolski položaj niti se nalazi u povoljnijem položaju u odnosu na komercijalne pružatelje istih usluga, piše Večernji list.

Prijedlozi su podneseni od 2011. do 2015. godine, a jedan od prigovora bio je onaj Saveza udruge za zaštitu potrošača Hrvatske o monopolskom položaju HRT-a, čime se diskriminiraju ostale medijske kuće, a građani moraju plaćati pretplatu bez obzira na njihove socijalne mogućnosti.

Ustavni sud ocijenio je navedene odredbe iz Zakona ustavnim, a Ministarstvo kulture objasnilo je da pristojba kao 'oblik financiranja javnog servisa jest (zatečena) državna potpora koja je u RH postojala prije stupanja na snagu Ugovora o EU', te se koristi u skladu s Pravilima o državnim potporama.

Ovakav način finaciranja usluga od općeg interesa nije samo prihvaćen u Hrvatskoj, već je prisutan u još 15 europskih zemalja, a odnosi se na plaćanje radiodifuzije i programa koji HRT čine javnom televizijom.

Na važnost pluralizma, odnosno na podjednake ponude javnih i privatnih medija upozorio je i Europski parlament koji je preporučio da se osmisle i provedu propisi o državnim potporama tako da omoguće svim medijma ispunjavanje njihove uloge kako bi se izbjegla zlouporaba javnih sredstava u bilo koje svrhe.

Ustavni sud u svom objašnjenju naveo je da HRT ne može svoju komercijalnu djelatnost financirati iz pristojbe, zbog njegove javne uloge, dok tri posto uplaćuje u Fond za poticanje pluralizma. Također, može mu se tolerirati neki poseban položaj poput monopolskog jer na neki način, zbog društvene uloge, može imati odreeđenu privilegiranost.

Zbog toga se drugi možda nalaze u nejednakom položaju, ali ipak nije riječ o zlouporabi monopolskog položaja. Visinu pretplate određuje Nadzorni odbor, što je odredio Sabor. Stoga iz svega proizlazi da ne postoji diskriminacija u različitim plaćanjima pristojbe jer je sve po Zakonu.