Brana je izdržala. Nakon što su završili na prvom mjestu u prvom krugu parlamentarnih izbora u Francuskoj, krajnje desno Nacionalno okupljanje (RN) treće je u finalnom krugu, a Ipsos Talan procjenjuje da su osvojili između 138 i 145 mjesta u Nacionalnoj skupštini s odcijepljenom skupinom konzervativca iz stranke Republikanci. Stranci Marine Le Pen bilo je potrebno 289 mjesta da osvoji apsolutnu većinu u donjem domu parlamenta od 577 mjesta. Podbacila je - daleko je podbacila, piše France24.

To je šokantan rezultat za stranku koja se činila spremnom preuzeti vlast nakon što je predsjednik Emmanuel Macron zaprepastio naciju – i svoju koaliciju Ensemble – raspuštanjem Nacionalne skupštine prošlog mjeseca poslije teškog poraza od krajnje desnice na europskim izborima.

U prvom krugu parlamentarnih izbora u Francuskoj, Macronov se tabor našao u bitki između na brzinu okupljenog lijevog saveza i krajnje desnice koja je bila u pobjedničkom zamahu, dobivši manje od 21 posto glasova – daleko iza RN-a, koji je osvojio gotovo trećinu birača. Njegova vladajuća koalicija također je zaostajala za Novom narodnom frontom (NFP), širokim savezom ljevičarske Nepokorene Francuske, socijalista, Zelenih i komunista koji je osvojio 28 posto glasova.

Dio poraza Nacionalnog okupljanja može se objasniti izdržljivošću onoga što je u Francuskoj poznato kao republikanski front – kada se birači grupiraju da bi porazili krajnju desnicu. Nekoliko minuta nakon objave rezultata prvog kruga 30. lipnja, osnivač Nepokorene Francuske Jean-Luc Mélenchon objavio je da NFP ima plan.

Ovu strategiju – izgradnje 'fronta' ili 'brane' protiv krajnje desnice – uvelike je slijedio i Macronov tabor, pri čemu su obje koalicije pozivale svoje glasače da glasaju za bolje pozicionirane političke suparnike kako bi zadržali RN izvan vlasti. Između prvog i drugog kruga više od 200 kandidata odustalo je od izbora kako bi spriječili krajnju desnicu da pobijedi.

Noć je bila vrtoglav uspjeh za NFP, koji je, nakon što nije uspio dobiti većinu, ipak osvojio najveći broj mjesta - između 177 i 192, prema procjenama.

Raspisivanjem prijevremenih izbora Macron se vjerojatno nadao uhvatiti svoje protivnike nespremne.

I dok su se krajnje desničarski Reconquête i desničarski Les Républicains odmah razišli oko toga hoće li se udružiti s RN-om u usponu ili ne, snage ljevice uspjele su se u samo nekoliko dana ujediniti iza zajedničkog političkog programa koji je obećavao odlučujući raskid s godinama duboko nepopularne makronističke politike.

Umjesto predsjednikovih proposlovnih reformi, program nove koalicije obećao je povećanje minimalne plaće, snižavanje dobi za odlazak u mirovinu i ograničavanje cijena osnovnih dobara u borbi protiv sve gore krize troškova života u Francuskoj. Ovaj ambiciozni program financirat će se sveobuhvatnim reformama francuskog poreznog sustava, uključujući ponovno uspostavljanje poreza na bogatstvo, koji je Macron ukinuo, i nametanje poreza na dobit korporacijama kako bi platile povećanje socijalne potrošnje.

Govoreći pred ekstatičnom gomilom pristaša na Staljingradskom trgu u Parizu, Mélenchon je pozvao Macrona da zatraži od lijeve fronte da odmah formira vladu, rekavši da je NFP 'spreman vladati'.

'Njezini sastavni dijelovi, ujedinjena ljevica, pokazali su se ravnopravnima u povijesnoj prilici i na svoj su način osujetili zamku postavljenu zemlji. Ona je na svoj način, još jednom, spasila Republiku', rekao je vođa ljevice.

U vladi, rekao je Mélenchon, NFP neće gubiti vrijeme na donošenje svoje glavne ekonomske politike dekretom, kao što je Macronova vlada uvijek činila otkako je izgubila apsolutnu većinu na parlamentarnim izborima 2022. Drugi s ljevice su oprezniji, a Raphaël Glucksmann – koji se dobro pokazao na listi socijalista tijekom izbora za EU – javno poziva svoje saveznike da se ponašaju kao 'odrasli'.

'Ispred smo, ali smo u podijeljenom parlamentu', rekao je. 'Morat ćemo razgovarati, raspravljati, sudjelovati u dijalogu.'

Čini se da Macron još uvijek razmišlja o svojim mogućnostima. Prema njegovim suradnicima, rekao je da 'čeka da se Narodna skupština organizira' prije nego što donese bilo kakvu odluku o tome koga će imenovati za premijera. Sadašnji premijer Gabriel Attal rekao je u nedjelju navečer da će Macronu ujutro ponuditi ostavku.

Tko će zauzeti njegovo mjesto, postalo je pitanje koje će odrediti tjedne što dolaze. NFP je bio uporan u svom odbijanju imenovanja kandidata tijekom cijele kampanje, rekavši da će konačna odluka biti donesena konsenzusom između različitih lijevih snaga nakon što njihov stav u Nacionalnoj skupštini postane jasan.

Podjele su velike - Glucksmann, koji je i sam isključio mogućnost da se kandidira za to mjesto, javno je rekao da ne želi Mélenchona u toj ulozi jer izaziva podjele.

Bez stranke koja ima apsolutnu većinu u parlamentu i bez očitog puta naprijed za tri glavna politička bloka, Francuska se suočava s vrlo realnom perspektivom godina političkog zastoja. I dok je Macron obećao da se neće povući s predsjedničke pozicije dok njegov mandat ne završi 2027. godine, godine opetovanih neuspjeha bilo kojeg od tri pokreta da provedu velike – i prijeko potrebne – reforme vjerojatno neće uvjeriti sve veći broj glasača RN-a diljem Francuske da su ljevica ili centar sposobni preokrenuti zemlju.

Dok RN još uvijek liže svoje rane, ne mijenja se činjenica da je krajnje desna stranka osvojila najveći broj mjesta u svojoj povijesti. Njen predsjednik Jordan Bardella već je oštro kritizirao Republikansku frontu kao 'sramotan savez' sklopljen iza zatvorenih vrata da bi se njegovu stranku držalo izvan vlasti i kako bi se podržalo diskreditirani makronistički establišment s ljevičarskom potporom, ne ostavljajući nikoga u poziciji da vodi državu.

Za Marine Le Pen, koja će se ponovno kandidirati kao predsjednička kandidatkinja RN-a na izborima 2027., to je stanje stvari koje može samo koristiti njoj i stranci jer je bliže nego ikad preuzimanju dužnosti.

'Naša pobjeda samo je odgođena', rekla je.