Dok najtiražniji španjolski dnevnik El Pais, nakon odluke Vrhovnog suda Španjolske da se sucu Baltasaru Garzonu zabrani rad na 11 godina jer je navodno nezakonito prisluškivao osumnjičenike za korupciju, donosi naslove u stilu 'Vrhunska sramota', medijski rivali misle drukčije.

Desno orijentirani El Mundo kao da slavi u naslovima 'Pad 'supersuca' Garzona – ojačano pravo obrane'. Strani mediji uglavnom konstatiraju stvari, podsjećaju na karijeru i donose vijesti o prosvjedima potpore Garzonu najmanje 10.000 ljudi pred Vrhovnim sudom.

'Na Garzonovu primjeru vidi se kako je podjela na crne i crvene još duboka u Španjolskoj i kako nema šanse da bi nasljednici ideologije Francovih falangi željeli pogledati u dubine jama gdje su bacani sindikalisti i drugi koji su smatrani crvenima daleko nakon rata', parafrazira svoje španjolske kolege novinarka Globusa Ines Sabalić

Podsjećajući u svojem tekstu pod naslovom 'Crna osveta crvenom sucu' kako je Baltasar Garzon postao svjetski poznat kad je, pozivajući se na načelo univerzalne jurisdikcije, podignuo optužnicu protiv čileanskog diktatora Augusta Pinocheta ('i skoro ga dobio od Britanaca'). Potom je osudio argentinskog krvnika iz doba vojne hunte u toj zemlji Adolfa Scilinga te krivima proglasio 18 članova Al Kaide koji su izveli teroristički napad na madridsku željezničku postaju 2004. godine.

Kad je, napominje Ines Sabalić, prije četiri godine pokrenuo istragu o zločinima počinjenim u vrijeme frankističke vladavine i naložio iskapanje masovnih grobnica, uslijedili su prosvjedi desnice i optužbe da krši zakon o amnestiji iz 1977. godine.

'Moguće je, kao što mu neki pripisuju, da je Garzon obolio od oholosti (...) zaboravio na tehnikalije i na proceduru zato što se smatrao nepogrešivim, sucem koji zna gdje je pravda i ponekad dolazi do nje prečacem', stoji u Globusovom tekstu uz podsjećanje kako je 'Garzon šibao i lijevo i desno, nije birao što će istraživati i koga, nije kalkulirao'.

Sudac Garzon, navodi se dalje u Globusu, 'nije radio usluge, nego se ponašao nepristrano što mu je donijelo mnoge neprijatelje'. 'I dijete u školi zna da se moraju izabrati tabori i da se ne može ostati između dvije skupine, a to se baš dogodilo Baltasaru Garzonu', konstatirano je u Globusu.

Istodobno, Baltasar Garzon nije štedio ni ljevicu, iako je po uvjerenju socijalist pa je gonio i specijalne postrojbe koje su imale zadatak likvidirati baskijske separatiste, ali i pripadnike organizacije ETA. Osudio je i jednog socijalističkog ministra te pokrenuo neke antikorupcijske istrage protiv Gonzalezove vlade. Kad je izveden teroristički napad u Madridu, nije optužio ETA-u, nego Al Kaidu.

No kad je pokrenuo istrage zločina počinjenih u vrijeme diktature generala Franca te naložio iskapanje masovnih grobnica iz tog vremena pa se suočio s prosvjedima i optužbama desnice da krši zakon o oprostu zločina iz vremena španjolskog fašizma, morao se povući i predmet proslijediti lokalnim sudovima.

Uslijedila je i istraga za korupciju u tzv. slučaju Guertel koja vodi prema trenutačno vladajućoj, desno orijentiranoj Narodnoj stranci. Prozvan je za nezakonito prikupljanje dokaza, odnosno prisluškivanje razgovora odvjetnika s klijentima osumnjičenim za korupciju, čime je oslabio šanse obrane što je Vrhovni sud i osudio te mu izrekao 11 godina zabrane rada.

'Ukidanje ovlasti Garzonu signal je da se uz konzervativnu Narodnu stranku opet šlepa i moćna ekipa koja ima velike simpatije za profrankističku desnicu. Zbacivanjem Garzona možda žele poručiti – vratili smo se, dolazimo da vam naplatimo', upozorava Ines Sabalić.

U kratkoj kronologiji događanja nakon smrti generala Franca, podsjeća i na tzv. pakt zaborava kojim su Španjolci nastojala nadići ideološku podijeljenost društva, amnestirati odgovorne i zabraniti suđenja za ratne zločine počinjene tijekom Francove diktature te pretvaranja Španjolske iz fašističke u razvijenu demokratsku državu.

Navodi i kako sličan model 'pakta zaborava' nije uspio u Mađarskoj, da je korišten u Latinskoj Americi te da je 'eho imao i u Hrvatskoj s Tuđmanovom idejom pomirenja ustaša i partizana'

'U Španjolskoj civilno društvo jest spremno, ali desni dio spektra nije, da se suoči s frankizmom. Razvrgnuti 'pakt zaborava' značilo bi naći istinu. Nema, čini se, zaborava dok žrtve ne dobiju zadovoljštinu, a krivci pogledaju u oči svojoj prošlosti, i to se opetovano svagdje pokazuje, pa tako i u Španjolskoj', konstatira Ines Sabalić.

Na kraju, uz obranu po kojoj je 'uvijek strogo poštovao proceduru' i da su mu optužbe 'namještene', sudac Baltasar Garzon najavljuje kako će se 'boriti do kraja'. Poznavatelji prilika ukazuju kako su mu opcije 'prilično ograničene'.

'Ne smije biti istražni sudac idućih 11 godina, ali može biti odvjetnik ili predavati na fakultetu ili biti savjetnik. Može i u politiku, a nije rečeno ni da bi tamo bio previše kooperativan pa ga mnogi ne bi htjeli. Da ga pozovemo u Hrvatsku?' pitanjem završava tekst Ines Sabalić.