Nekoliko Indijaca i Nepalaca, dva Filipinca i dvije gospođe iz Metkovića prvi su gosti hostela Work Rooms u Splitu, koji ni po čemu ne bi bio poseban i jedinstven da nije jedne cake: radi se o prvom smještajnom objektu namijenjenom isključivo radnicima i studentima. Dakle turisti ovdje nemaju što tražiti
Smješten je na samom ulazu u Split, točno na granici sa susjednom Općinom Podstrana, a njegovu vlasniku Mati Zeljku ovo je prvi poduzetnički pothvat sličnog tipa: naime dosad je radio u svom računovodstvenom servisu.
On se slaže s reporterima tportala: ideja je uvijek najvažnija.
'Dosta sam razmišljao, potom izradio ozbiljnu studiju isplativosti cijelog projekta i na koncu bez problema dobio kredit komercijalne banke. Bez poticaja i bez subvencija. Uloženo je 400 tisuća eura, a planirano je da se investicija isplati u pet do sedam godina - što je čak i kraći rok u odnosu na klasična ulaganja u turizam', objašnjava nam Zeljko.
I tako je krenuo: u dugoročan najam uzeo je dio zgrade u kojoj se nekada nalazio autosalon, temeljito ga preuredio i otvorio za, rekli bismo, specifične goste. Work Rooms je, koliko je poznato, prvi hostel specijaliziran baš za strane radnike u Hrvatskoj, gastarbajtere kojih se deseci tisuća iz godine u godinu slijevaju prema jadranskoj obali - od zemalja u susjedstvu do, rekli smo, u posljednje vrijeme izuzetno aktivnih tržišta Nepala, Indije ili Filipina.
'Radi se o divnim ljudima, ali u problemu su i oni i njihovi poslodavci jer je na obali sve manje adekvatnog smještaja, pa im se unajmljuju kuće na selima, razne garaže i slično. A njihovi vlasnici često traže plaćanje na ruke, što je dosta nezgodno', objašnjava nam Zeljko svoju poslovnu ideju.
On je pristojan, a mi ćemo biti nešto brutalniji: strane radnike hrvatski su gazde posljednjih godina držali smještenima u raznim šupama, podrumima i kontejnerima, često u potpuno neljudskim uvjetima, a tek kada je nastupio ozbiljan deficit radne snage, postali su nešto humaniji. Dapače, danas je na Jadranu praksa da se ozbiljne kuhare ili konobare drži na plaći cijele godine čak i ako rade samo u špici sezone. Eto koliko poslodavci znaju biti očajni.
A te radnike, logično, treba negdje i smjestiti.
'Dakle komuniciramo isključivo s poslodavcima i s njima dogovaramo uvjete, a na radnicima je da se ne brinu. Prihvaćamo isključivo dugoročne ugovore, od mjesec dana i više, a i cijena se formira prema tome', objašnjava nam vlasnik ovog hostela.
A ni cijene bogme ne krije: za ugovore od mjesec dana noćenje radnika naplaćuje 15 eura, s PDV-om, a za one od šest mjeseci cijena se spušta na osam eura.
Sa Zeljkom smo se prošetali njegovim hostelom koji izvana, istina, ne djeluje posve reprezentativno - no iznutra je standard na sasvim pristojnoj razini. Sobe su trokrevetne ili četverokrevetne, svaka je klimatizirana i s internetom te ima TV s pretplatama na sve velike streaming servise. Tu su i zajednički boravak, dobro opremljena kuhinja i kupaonice s tuševima, a uskoro će i praonica rublja.
Ljudi koji putuju svijetom s nešto tanjim budžetom i odsjedaju upravo u hostelima - kao autor ovog teksta - Zeljkov smještaj vjerojatno bi ocijenili barem visokom srednjom klasom.
'Imamo domara Božu, čistačicu i videonadzor, a sobe je moguće otključati i na daljinu', objašnjava nam gazda Zeljko uobičajene principe rada hostela.
Reporteri tportala obilazili su ga usred radnog vremena pa ondje nije vladala velika gužva: zatekli smo tek Indijca Yashpala Singha i Nepalca Narbua Lamu. Kuhari su u jednom poznatom splitskom restoranu, no trenutno su slobodni pa si na brzinu spravljaju ručak.
'Fish curry', smiju se pokazujući nam tavu čiji zamaman miris, nažalost, ne možemo vjerno prenijeti u tekst.
'U Hrvatskoj smo šest mjeseci, a u ovaj hostel nedavno smo se preselili. Sve je baš kako treba: i smještaj i higijena i javni prijevoz do grada. A ni lokacija nije loša', govori nam Narbu. I doista, jedan pogled kroz prozor dočarava da je u pravu: jedva stotinjak metara dalje, zapravo točno preko puta ceste, nalazi se naselje Stobreč i njegove čudesne kilometarske plaže.
'Koliko ostajem? Pa, što se mene tiče, planiram barem tri godine', optimističan je Yashpal.
I vlasnik Mate Zeljko, čini se, frca optimizmom: očekuje da će u roku od mjesec ili dva njegov hostel biti popunjen do čepa i tako iz godine u godinu, a poslodavci ga, kaže, već opsjedaju. Jer radna snaga na Jadranu sasvim sigurno neće se odjednom materijalizirati i sva je prilika da će još dulje vrijeme vladati njena ozbiljna nestašica.
A kad već dolaze, da barem spavaju i žive kao ljudi.