Međutim, suautor istraživanja Robert Dudley, fiziolog na sveučilištu Berkley u Kaliforniji, tvrdi kako zanimljivo postignuće dvojice inženjera neće uistinu otkriti tajne leta lastinog repa.'Kao tehničko dostignuće, ovaj je

rad impresivan, međutim postoje brojna aerodinamička i biološka pitanja na kojima još treba poraditi', ističe Dudley za časopis Wired.

Let leptira svojevrstan je misterij budući da je gotovo suprotan načinu na koji lete primjerice vrane. Umjesto da lete pravocrtno, leptiri poskakuju, za što je potrebno znatno više energije. Znanstvenici stoga, kaže Dudley, vjeruju da za takav let postoji evolucijski razlog – možda izbjegavanje predatora. Naime, lovci suočeni s kaotičnim letom leptira vjerojatno procjenjuju da bi im pametnije bilo potražiti neki drugi plijen.

Japanski su stručnjaci svojim surogatom u nekoj mjeri uspjeli oponašati let leptira, ali Dudley smatra kako je razlika između mehaničkog i pravog prevelika da bi se mogli izvući neki konačni zaključci.

Novi aerodinamički model

Tanaka i Shimoyama odlučili su konstruirati imitaciju lastinog repa koji je jedinstven jer mu je površina krila relativno velika u odnosu na tjelesnu masu. U kombinaciji s preklapanjem njihovih prednjih krila to znači da ima malu frekvenciju mahanja u usporedbi s drugim leptirima, ali i ograničenu sposobnost nadzora nad aerodinamičkom silom krila te da je kretanje njegovog tijela tek pasivna reakcija na jednostavne pokrete krila.

Kako bi dokazali da lastin rep leti prema naprijed jednostavnim mahanjem, istraživači su izradili vjerne replike, kopirajući njegov jedinstveni oblik krila te sitne membrane i vene koje ih pokrivaju.

Programom za analizu pokreta pratili su njegove aerodinamične mogućnosti i pokazali da let može ostvariti jednostavnim mahanjem bez kontrole povratne sprege, što bi se moglo primijeniti u nekim budućim aerodinamičkim sustavima.