Nakon Poznanja i uživanja u srcu Poljske, zbog dvoboja Hrvatske, sve su se navijačko-novinarske trupe preselile na sjever Poljske, uz obalu na Baltiku, otkud je krenula i poznata revolucija s Lechom Walesom na čelu.

A dolazak u ovaj prekrasni grad, koji svojom arhitekturom podsjeća na ostale sjevernjačke gradove smještene uz more, bio je najjednostavnije rečeno - nadahnjujući. Miris mora, brojni kanali, prekrasne zgrade i uređene fasade, sve je to opčinilo brojne turiste i navijače, koji se s ulica nisu dali ni u dva sata ujutro.

U samom gradu, koji je inače poznat po jakom vjetru s Baltika, dočekalo nas je ugodnih 20-ak °C, večer u kojoj se smračilo tek oko 22 sata, ulice prepune pozitivne vibre. Velik broj navijača, ali ne samo hrvatskih, iako su naši bili najbučniji, uživali su u svojim internim zabavama, skandirali su Riječani, skandirali su Boysi, zabavljali su se Španjolci, a potom i Nizozemci, ali apsolutno nikakvih problema nije bilo.

A takva atmosfera očito je bila inspirativna i za jedan stariji ljubavni par od barem 70-ak godina koji se poput tinejdžera stiskao na klupi, s čašom vina u ruci i pogledom koji je jednostavno odisao srećom.

Istovremeno, samo desetak metara dalje, uz asistenciju hrvatskih animatora, jedan je domaći 'čager' publiku zabavljao break-danceom, a vrhunac njegova performansa bio je kada je u završnom skoku doletio u zagrljaj bujne plavuše.

A sve je bilo toliko spontano, gotovo nevjerojatno, pa su svi okupljeni gromoglasnim pljeskom nagradili plesača, a uzvicima plavušu.

Nepunih desetak minuta kasnije središnji je gradski trg zauzela grupa španjolskih navijača, koji su uz trubača i malo mašte improvizirali borbu s bikom, tj. koridu.

Pljeskalo se, pjevalo i plesalo, a, koliko se dalo primijetiti, i pokušavalo - udvarati jer Gdanjsk je grad mladih, slobodnih svjetonazora i u kojem, definitivno, bez obzira na brojne traume koje su domaći stanovnici preživjeli – nije teško biti stranac.

Mlade su se Poljakinje bez imalo srama družile s muškim dijelom navijačke populacije, domaći su sredovječni dečki uz rub mora i samo koji korak od prekrasno-uređenih restorana lovili ribu, kao da se sva ova gungula njih uopće ne tiče.

Jedini su nezadovoljni bili lokalni 'cugeri' i žicari, koji su zbog europskog prvenstva morali dvostruko raditi. Naime, pivo je do Eura koštalo četiri do pet zlota, a sada je dvostruko skuplje. A mi se u njihovo ime već sada zalažemo da se cijene, čim Euro završi, vrate na staro.