Sad kad je lijepo vrijeme, park služi zalutalim prolaznicima, pokojem željezničaru da se skloni od pogleda svojih šefova ili zaljubljenim školarcima. Ali uglavnom nema nikoga, pogotovo ne rekreativaca, ni u jutro, ni u podne, ni navečer.

Dok smo fotografirali i obilazili iz svih uglova park, stvari su odmah bile jasne. Za fitnes-park nitko ni ne zna, nikada ga nije vidio, nije na koridoru kretanja ljudi. Usto pritisak stare i neugledne zgrade Mirovinskog osiguranja, zakrčene ulice automobilima iza zgrade koja služi za parking sva je nakrcana vozilima, tako da ne možete ni proći, a kamoli ući u park. Zatvorenost prostora sa svih strana, sve zapravo izgleda klaustrofobično, čak i vlakovi koji bi mogli unijeti dinamičnost prostora odvojeni su od parka.

Prvo bi trebalo srušiti sve te silne i ogromne ograde, posebno one prema peronima željezničkog kolodvora. Prostor parka treba otvoriti prema svim stranama, čak bi direktno mogao biti spojen s Vodnikovom, da ljudi naprosto park barem vide, za početak. A ispada da i nikom nije stalo da se ovdje nešto zbiva, ni HŽ-u, ni obližnjim ustanovama, pa čak ni Botaničkom vrtu, u kojem navodno nimalo nisu oduševljeni idejom da se sagradi most preko Miramarske i tako spoji s novim ulazom u vrt. No to će biti samo mali dio koji treba napraviti za puni smisao stavljanja fitnes-parka u funkciju, a to je stvaranje prostora za odmor, boravak i rekreaciju odraslih.

Trebalo bi osmisliti novi pješački i biciklistički koridor od Glavnog kolodvora uz Lenucijev park, povezati s novim mostom, ne samo s Botaničkim vrtom, već uz željezničku prugu dalje Runjaninovom ulicom, Studentskim centrom i Savskom cestom, a potom i široki koridor uz Miramarsku s Vodnikovom ulicom. To bi onda možda mogla biti stanica za odmor i rekreaciju ljudi, dok čekaju vlak ili pješače, bicikliraju ili idu nekim drugim oblikom prijelaza s jednog na drugi kraj grada.