Neki mediji objavili su vijest s linkom na stranice MUP-a, a na sreću, čini se da nitko nije objavio i fotografiju jer bi tek to značilo totalni pomrčinu hrvatskog novinarstva. Tportal je vijest objavio, ali bez fotografije pa čak i bez linka koji čitatelje od fotografije dijeli dva klika ili dvije sekunde.

Glasnogovornik PU Primorsko-goranske Tomislav Veršić rekao nam je da su donijeli odluku o objavi fotografije na svom portalu jer, unatoč svim naporima, već dva tjedna ne znaju identitet nesretnog mladića: 'Odluku o tome donijeli smo u cilju rješavanja i otkrivanja svih okolnosti, po pravilima struke, a imate kraj linka do fotografije i tri upozorenja da je to uznemirujući sadržaj, tako da se ne možete pozvati na to da vas je slika uznemirila.'

Kada smo ga upitali zašto nije izrađen fotorobot, rekao nam je da bi se tada javilo tisuću ljudi koji bi zagušili cijeli slučaj. 'Na ovakav način roditelji koji su izgubili dijete mogu lako vidjeti je li riječka policija upravo njihova sina pronašla mrtvog. Niti ćete vi nas pitati za savjet kod objavljivanja informacija, niti ćemo mi vas', rekao je glasnogovornik i prisjetio se da je prije 20 godina u Njemačkoj mogao na tetrapaku vidjeti fotografije nestalih osoba: 'Ako je to mogla Njemačka raditi prije 20 godina, zašto ne bismo mi mogli danas?'

Kako od policije još nismo vidjeli takav način postupanja kada je riječ o identifikaciji tijela, isto smo pitanje postavili i glasnogovorniku MUP-a Krunoslavu Borovcu koji je rekao da bi novinari trebali poštovati svoje principe, ali da moramo razumjeti i njihov cilj. Objasnio je da je nekome ta informacija / fotografija možda vrlo vrijedna. Na pitanje zašto nije izrađen fotorobot, kratko je zastao i ironično dodao: 'Bolje vi nemojte staviti ništa, nego da kršite svoje etičke principe.'

Razumljiv je cilj policije, ali on ne opravdava sredstva. Cilj ovog članka nije ocrniti rad policije, nego staviti pod povećalo problem koji nije tako bezazlen kakvim se čini. Najviše takvih primjera može se gotovo svakoga dana pronaći u novinarstvu i potrebno ih je jednako tako problematizirati.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka smatra da nikakav portal ni javno glasilo (poput internetskih stranica policije) ne bi smjeli objavljivati takve fotografije: 'Bez obzira na to što je u svrhu prepoznavanja, mislim da nije u redu da se daje link da se vide takve stvari.'

Hoće li rečenica 'Upozoravamo vas da je fotografija uznemirujućeg sadržaja' spriječiti ili nagovoriti osobu da klikne na link? Nemaju li policija i mediji, između ostalih, i odgojnu ulogu u našem društvu?

Osim toga, kako se može osjećati netko tko na internetu otkrije fotografiju mrtvog tijela svog bližnjeg? To su samo neka od pitanja o kojima je riječka policija trebala razmisliti prije nego što se odlučila na ovakav radikalan potez. Novinari koji godinama prate crnu kroniku ne pamte sličan primjer policijskog postupanja.