Poljska biskupska konferencija na svom je nedavnom zasjedanju, koji je održala u Čenstohovi, nacionalnom marijanskom svetištu, pozdravila odluku krakovskog nadbiskupa kardinala Stanislawa Dziwisza (bivšega osobnoga tajnika blaženoga pape Ivana Pavla II.) da suspendira svećenika koji se zauzimao za ustoličenje Isusa za Kralja Poljske.

Ideja nije nova. Zapravo rasprava traje skoro pet godina. Zastupnici u poljskom parlamentu predložili su u prosincu 2006. da Isus Krist bude imenovan počasnim kraljem Poljske, no njihovu neobičnu inicijativu nije podržala katolička Crkva. Prijedlog su podržali neki zastupnici tada vladajućih stranaka Pravo i pravednost te Lige poljskih obitelji, ali i opozicijske Seljačke stranke. Stvar je propala.

Papa Pio XI. proglasio je 1925. Isusa Krista 'kraljem svemira', navode biskupi u priopćenju. Time se htjelo istaknuti da Kristovo Kraljevstvo 'nije od ovoga svijeta'. Naime, još jedno 'Kraljevstvo Kristovo' nije u skladu s učenjem Crkve, ističu biskupi, navodeći bojazan od nacionalističkog prisvajanja vjere.

Generalni tajnik Biskupske konferencije, biskup Stanislaw Budzik rekao je da Crkva takve inicijative ne može dalje tolerirati, jer one ugrožavaju jedinstvo Crkve.

Podsjetimo, krakovski kardinal Dziwisz u srpnju je jednom od vođa pokreta, svećeniku Piotru Nataneku, zbog neposlušnosti zabranio služiti misu i dijeliti sakramente. Svećenik je, unatoč ponovljenim primjedbama katolika na račun 'vitezova Krista Kralja', pozvao svoje pristaše i predao im crveni plašt s Kristovim likom. Poljski mediji već nagađaju o mogućoj ekskomunikaciji navedenog svećenika, nakon što je u kolovozu slavio misu, kada je opet imenovan 'vitezom Krista Kralja'.

Od devedesetih godina prošlog stoljeća udruga Ruža, koju je utemeljio ovaj bivši isusovac, a koja poziva na ustoličenje Isusa za kralja Poljske. Inicijatori se pozivaju na to da je Majka Božja 1656. službeno imenovana 'Kraljicom Poljske'. Prošle je godine više od tisuću ljudi okupljenih u Varšavi zahtijevalo imenovanje Isusa 'kraljem Poljske'. Već tada se poljski episkopat jasno distancirao od te inicijative.

Vijest je od interesa za ovdašnje katolike. Hrvati su uvijek bili veliki štovatelji Blažene Djevice Marije i njoj su se uvijek u teškim vremenima i trenutcima molili za pomoć. Zvali su je tijekom povijesti 'fidelissima advocata Croatiae' (najvjernija odvjetnica Hrvatske) i 'kraljica Hrvata'. Spjevali su joj brojne pjesme koje se i danas rado pjevaju.

Već kod prvih hrvatskih knezova i kraljeva isticalo se izvanredno poštovanje prema Presvetoj Bogorodici. U selu Biskupija, kod Knina, pronađen je Pralik Gospe Velikoga Zavjeta iz oko 1050. godine. Kasnije su štovanje podržavali i širili osobitom revnošću pavlini, franjevci, dominikanci, isusovci. S pavlinima je vezan razvoj Marijinih svetišta u Remetama i Mariji Bistrici. Franjevci su podigli svetišta na Trsatu (najstarije u Hrvatskoj), u Sinju i Iloku. Dominikanci su posredno ili neposredno uveli u hrvatske obitelji moljenje krunice. Isusovci su odgojili mnoge mladiće i djevojke pomoću Marijinih kongregacija.

U Hrvatskoj su čak 1.162 vjerskih objekata i osam katedrala posvećeno Djevici Mariji. Uznesenju Blažene Djevice Marije (Velika Gospa) posvećene su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli, Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću. Usto, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u Senju i bivša katedrala na Rabu, Naviještenju Djevice Marije posvećena je bivša katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena je bivša katedrala u Osoru.

Ali je bilo i situacija kao ova u Poljskoj. Godine 1935, zagrebački je nadbiskup Antun Bauer okrunio u Mariji Bistrici, čudotvorni kip Marijin i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Majku Božju, kraljicom Hrvata. U novije vrijeme, jer se i u nas voli pretjerivanje (pa je, primjerice, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić trčao kao da završava maraton do hrvatskog nacionalnog marijanskog svetišta Marije Bistrice sa svijećom od osam kilograma) povela se ne mala rasprava nakon ideje Žejka Keruma da se u Splitu, na vrh Marijana (tamo gdje je nekad stajao križ, a onda natpis 'Tito'), podigne Isusov kip, i to najveći na svijetu, od čak 39 metara visine (zašto ne 40, ili 50, kako je predložio Saša Antić iz grupe TBF?!). Time bi se izbjegla nepotrebna prepucavanja s hrvatskim biskupima koji, sasvim sigurno, ne bi ostali iza poljskih kolega. Barem se tako možemo nadati, iako je sve moguće.