Više od 2,6 milijuna Ukrajinaca izbjeglo je od početka ruske invazije, objavio je u subotu UN.

Više od pola otišlo je u Poljsku, a najviše ih prolazi kroz jedan od najstarijih poljskih gradova, Przemysl, udaljen petnaestak kilometara od najfrekventnijeg graničnog prijelaza s Ukrajinom.

Njegov gradonačelnik Wojciech Bakun u petak je procijenio da je kroz grad sa 60 tisuća stanovnika prošlo oko 350 tisuća ljudi.

I dok gradonačelnici najvećih poljskih gradova, Varšave i Krakova, upozoravaju kako više nemaju kapaciteta za smještaj izbjeglica, na kolodvoru u Przemyslu, izgledom vrlo sličnom onom zagrebačkom, ali manjem, pomoć izbjeglicama čini se dobro organiziranom.

Tamo je svakodnevno velik broj volontera, novinara i onih koji donose pomoć iz drugih dijelova Europe i nude prijevoz u povratku.

„Poznan, prijevoz za četvero”, „Vozimo za Milano”, „Besplatni autobus do Italije”, stoji na natpisima ljudi u krcatoj glavnoj hali dok pored njih traje javljanje uživo argentinske televizijske ekipe.

Na kolodvoru se nudi besplatna hrana, pomoć za kućne ljubimce, besplatne SIM kartice, produžni kablovi za mobitele, kolica i slatkiši za djecu.

„Svim pripadnicima LGBT zajednice nudimo smještaj, pravnu i psihološku pomoć i materijalne potrepštine”, piše na jednom oglasu koji podsjeća transrodne Ukrajince da njihovi recepti za lijekove iz domovine vrijede i u Poljskoj. Ako ih nemaju sa sobom, poljski farmaceuti su im ih obavezni izdati.

Korisniji nego u firmi

Na istom ulazu stoji i upozorenje na engleskom, poljskom i ukrajinskom - budite oprezni s privatnim ponudama, bilo je slučajeva da su putovanja na kraju naplaćena.

„Žene se boje krijumčarenja ljudi, a ostali nisu zainteresirani putovati tako daleko, žele ostati blizu Ukrajine i vidjeti mogu li se vratiti”, rekla su dvojica pripadnika nizozemske privatne inicijative koji nakon dva sata na kolodvoru, držeći plakat sa slikama tulipana i nizozemskih kanala, još uvijek nisu pronašli nekoga da ide s njima.

Oni su okupili prijatelje, iznajmili autobus i doputovali na ukrajinsku granicu pa ostali „iznenađeni kako je sve dobro organizirano”.

„Kad gledaš vijesti, čini ti se da ima milijun ljudi koji ne znaju gdje će, a onda dođeš ovdje i vidiš da su svi zbrinuti”, rekao je jedan od Nizozemaca koji nisu htjeli reći svoje ime.

S tim se slaže 40-godišnji Michal iz Varšave, volonter koji preko tjedna radi „u korporaciji”, a preko vikenda pomaže u Przemyslu, gdje mu živi prijatelj.

„Mislim da je prilično dobro organizirano, i to odozdo, svi rade svoj posao”, rekao je za Hinu.

„Ovdje su studenti, doktori, časne sestre”, nabraja Michal kojem na leđima piše da govori ruski, poljski i engleski.

Nakon sedam sati na kolodvoru, ističe da nije umoran.

„Relativno sam svjež. Manje sam umoran nego nakon osam sati u svojoj tvrtki. A i učinio sam puno više”, zaključio je, prije no što mu je pristupila još jedna osoba koja je trebala pomoć s kartama za vlak.