Ako se u predblagdansko doba poželite pošteno nasmijati, zagrebački Muzej za umjetnost i obrt prava je adresa za vas. U stalni muzejski postav nedavno se uselio konceptualni umjetnik Željko Badurina s izložbom pod nazivom Insajder.

Badurina je izvanredno duhovit autor kojega pamtimo, primjerice, kao inicijatora Mise za MSU - akcije koja se održala u crkvi Sv. Katarine na Gornjem gradu, u vrijeme kad je tempo gradnje novozagrebačkoga Muzeja bio krajnje neizvjestan. Pozornost publike već godinama privlači projektom Post-art i razglednicama kojima se referira na aktualne događaje i teme.

Ovoga puta unosi svoje provokativno/humoristične eksponate u maniri luckastoga mr. Beana u historicističku palaču na Trgu maršala Tita.

Primjerice: otmjene komade stilskog namještaja ukrašava dekorativnim plavim jastučićima ‘Dinamo ja volim’ i mačkicama koje hrču – plastičnim igračkama na baterije presvučenim umjetnim krznom koje reagiraju na jači zvuk ili dodir.

Izlaže i mace koje mjauču dok im oči svijetle, pogotovo ako ih jače pomilujete, na što vas potiče autor izložbe napomenom ‘dopušteno je dirati eksponate Mic-Mic I i Mic-Mic II’.

Fenomenom kiča bavi se u nizu ready-made radova kao što su vaza s umjetnim cvijećem, zdjele s umjetnim voćem, kristalne posudice sa slatkišima na čipkanim podlošcima…

U fokusu interesa izložbe institucionalni je svijet muzeja, pa Badurina postavlja mnoga pitanja o podrijetlu i svrsi predmeta, a pojedine eksponate podvrgava novom režimu izlaganja, određujući oltaru iz župne crkve Sv. Vida u Vrbovcu novo radno vrijeme.

Umjetnikove dobroćudne intervencije izazivaju osmijeh na licu, počevši od prve dvorane stalnog postava, u duhu gotike, u kojoj autor započinje svoju paralelnu priču. Tako uz reljef Susret Joakima i Ane (kiparski rad radionice majstora Hansa iz štajerskog grada Judenburga) intervenira sa stripovskim oblačićem teksta: ‘Si čul? Opet su poskupili grijanje, struju i benzin! Pa ja ne znam kam sve to vodi!’.

Među djela iz stalnoga postava podmetnuo je i reprodukcije glasovitih slika iz svjetskih muzeja poput Mona Lise, Rembrandtova i Van Goghova Autoportreta te Picassove Žene koja plače. I dok tu otvara bolnu točku svih muzeja – pitanje originala i kopije, u ciklusu pojedinačnih i obiteljskih portreta propituje intimnu i ljubavnu idilu koju umjetno pumpaju mediji.

Serija od sedam digitalnih montaža na slikama iz stalnog postava MUO-a svojevrsna je okosnica izložbe, u kojoj Badurina, među ostalim, vedro upire prstom u anomalije potrošačkog društva. Njegovi printovi Chiquita/ Žena u plavom, Portret Regine i Jurja Draškovića, Portreti bračnog para Nossan mame suze na oči.

Sa svih strana stalnoga postava Badurina napada popustima, brandovima, robnim markama, masmedijskim ikonama… U muzejskom postavu svoje privremeno mjesto pronalaze sredstva za čišćenje Pronto, mirisni osvježivači za prostorije Air-wicked, čarape sa zaštitnim znakovima Puma, Adidas i Nike, kreme za sunčanje, hrana (čokoladice Bajadera prepakirane u Badurina, Griotte i goveđi gulaš Podravka)…

Izabrana umjetnička djela i komadi namještaja stavljeni su na rasprodaju od 15 do 50 posto. Pod umjetničkim imenom Veliko pospremanje izloženi su metla i lopatica s hrpicom smeća. I dok će se uštogljeniji posjetitelji pitati kog vraga radi taj Badurina u stalnome postavu, izložba Insider oduševit će one kojima je granica dobrog ukusa rastezljiva kategorija i koji od umjetnosti (eto blasfemije!) traže da ih opušta i zabavlja.