Za razliku od dobro poznate Pustinje Blaca na Braču, ovaj sakralni objekt na Čiovu je zaista izoliran i moguće je doći jedino stazom sa sjeverne na južnu stranu otoka Čiova ili u povoljnim vremenskim uvjetima pristati s manjim brodom. Mi smo posjetili lokaciju došavši brodom tik do strmih stijena otoka.

Ako nema velikih valova ili vjetra, moguće je vezati se na kratko vrijeme za stijene i dodatno se osigurati sidrom. Tada se treba još uspeti nekoliko desetaka metara strmom opasnom stazom do malog platoa ispod stijene gdje je smještena crkva Gospe od Prizidnice i još jedan manji samostanski objekt. Crkva i utočište za monahe i pustinjake su izgrađeni u šesnaestom stoljeću i pripadaju župi Slatine na Čiovu.

Crkva je još uvijek cilj redovitih hodočašća iz Slatina i trogira Gospi od Prizidnice. Vjernici hodočaste četiri puta tokom godine, na Uskrsni ponedjeljak, na Duhovski ponedjeljak, na prvu nedjelju iza male Gospe u rujnu te 8. prosinca, na Gospu od Bezgrešnog začeća.

U ljetnim mjesecima, pustinju Prizidnicu posjećuju nautičari, turisti, ali i Splićani koji se vole kupati na južnoj stjenovitoj strani Čiova. Gotovo polovicom južne strane otoka se protežu nedostupne strme hridi, tako da se nautičari i kupači tek sidre ispod stijena.

Sama crkva je jednostavan objekt ispred kojeg je plato s kojeg se pruža pogled na Šoltu i otvoreno more, a krajolik je dramatično lijep i nezaboravan, sa strmim stijenama i mediteranskom vegetacijom te kristalno prozirnim morem u podnožju.

Premda se strma staza redovito održava, hodanje do crkve je dugotrajno i naporno, pa će ta lokacija vjerojatno ostati relativno nedostupna kao oaza za ustrajne hodočasnike i upornije nautičare, jedinstveno mjesto mira, tišine i kontemplacije