Od jučer je Peristil privremeno u Velikom tjednu pred Uskrs dekoriran skulpturom izrađenom od fiberglasa, a motiv je posljednja večera, važna priča i ključni dio kršćanske ikonografije
U demokratskoj zemlji svatko ima puno pravo izražavati svoje vjerske osjećaje na svoje veselje i radost, pa to apsolutno važi i za ovaj primjer likovnog i povijesnog kiča koji je na Peristil dovukao poznati splitski slikar Zvonimir Mihanović. Njegov dobro poznati likovni izričaj u slikarstvu u maniri hiperrealizma dobro funkcionira, što se ne može baš kazati i za ovaj kiparski pokušaj. Što ga je motiviralo da dopremi ovu instalaciju čak iz Buenos Airesa, možemo tek nagađati.
Kao na svaki sličan pokušaj, građani i turisti različito reagiraju, od oduševljenja do otvorene kritike. Nekima je, čak, ova instalacija poslužila kao dobra pozadina za fotografiranje. Ipak, treba istaknuti da je možda važnije bilo na protiron, južnu fasadu Peristila koja se posljednjih mjeseci restaurira, umjesto neuredne cerade staviti novi pokrov s reprodukcijom protirona, kada ga se već ne može vidjeti. To je već dobro funkcioniralo na primjeru Sjevernih vrata i secesijske palače Nakić na Pjaci.
Prije desetak dana smo već upozorili na neprimjereno stanje u kojem povijesni dio grada dočekuje novu turističku sezonu. Za sada se gotovo ništa značajno nije promijenilo, tek nekoliko grafita je uklonjeno. U međuvremenu, u Željeznim vratima se ponovo pojavio Svagušin Bobis s frižiderima i zagradio je čitavo obrambeno dvorište, a grafit s kamena nije uklonjen. Kako je Bobis ponovo osvanuo u obrambenom dvorištu, to zna samo gradska vlast.