Duga je lista profesionalnih dostignuća doktorice Vasiljević, diplomirala je i doktorirala na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Magistrirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta Cambridge, koledž Darwin. Njezin magisterij posvećen je problemu seksualnog uznemiravanja u komparativnom prikazu, a doktorska disertacija istražuje fenomen višestruke diskriminacije u Europskoj uniji. Dobitnica je nagrade Američke odvjetničke komore za najbolji rad u području spolne diskriminacije. Radila je kao suradnica UNIFEM-a i UNDP-a Hrvatska te je kao pravna stručnjakinja uključena u rad mnogih europskih tijela te nevladinih organizacija. Kao gostujuća znanstvenica specijalizirala se na nizu svjetski važnih učilišta i institucija.

Područja su njezina stručnog interesa temeljna prava u Europskoj uniji, europsko antidiskriminacijsko pravo, međunarodnopravna zaštita žena i nacionalnih manjina, europska raznolikost i nacionalni identiteti u EU-u. Ovih dana dr. Vasiljević sudjelovala je na zagrebačkom skupu Nagrade Saharov za slobodu mišljenja Europskoga parlamenta, čije su glavne teme bila sloboda govora i ljudska prava. Tema izlaganja dr. Vasiljević bila je 'Ljudska prava i zakoni'.

Naš razgovor bit će objavljen na Međunarodni dan ljudskih prava. Tada se obično prigodno sjetimo ljudskih prava i načinimo neku vrst inventure. Tu se manje više i ostane.

Obično je to tako. O zaštiti ljudskih prava govorimo samo na međunarodni dan ljudskih prava, a s njihovim kršenjima susrećemo se svaki dan. Danas je prioritet isti kao i nakon Drugog svjetskog rata, osiguranje trajnog mira i stabilnosti na europskom kontinentu. Izbjeglička kriza najveći je tektonski poremećaj na europskom kontinentu od Drugog svjetskog rata. Europski projekt osiguranja trajnog mira i stabilnosti ozbiljno je posrnuo. Iako nam se na prvi pogled čini da je Europa evoluirala na viši stupanj integracije, novo lice Europe koje slikaju europski lideri doima se sumorno i sivo. Izbjeglička kriza poljuljala je temelje europskog projekta, a njezinu rješavanju ne nazire se kraj.

Prema nekim shvaćanjima Europa ulazi u fazu u kojoj će zaštita ljudska prava biti na posebnoj kušnji. Slažete li se s tom tvrdnjom?

Europski političari zasad nemaju učinkovitog rješenja na vidiku. Kao posljedica toga, virus izbjegličke krize  proširio se na više država članica i učinkovit lijek nije do sada predstavljen u europskom političkom laboratoriju. Rezultat ograničenog i neodlučnog političkog djelovanja jest značajan porast nacionalizma, rasizma, ksenofobije i govora mržnje u Europi koji se pokušavaju prikriti strahom od terorizma.

455952 ,450789 ,454218 ,446706

Kako vidite stanje ljudskih prava u regiji? Recimo u Srbiji, ministar unutarnjih poslova aktivistima inicijative protiv Beograda na vodi izjavljuje da je državna tajna jesu li ih prisluškivali?

Ljudska prava uvijek su na kušnji, a posebno u vremenima ekonomskih kriza, promjena političkih sustava, izvanrednim situacijama poput ratova, izbjegličkih kriza. Zaštita ljudskih prava borba je koja nikad ne prestaje, samo se u nekim situacijama više govori o njima. Ustavno je pravo da vas se ne može pratiti, fotografirati, snimati, prisluškivati ili podvrgnuti drugim radnjama ovog tipa bez vašeg znanja ili usprkos vašem izričitom neslaganju, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
U regiji su ljudska prava na kušnji posljednja dva desetljeća i ta je kušnja nepresušno vrelo političkih previranja u svrhu ostvarivanja političkih ciljeva dominantne političke strukture. No to nije problem samo u regiji, već u cijelome svijetu.

Kako ocjenjujete stanje ljudskih prava u Hrvatskoj? Prije svega - koliko zakoni štite ljudska prava, a kakva je njihova provedba? Drugo, možemo li točno pobrojiti oblike kršenja: od individualnih, preko kolektivnih?

Hrvatski zakonski okvir potpun je u smislu zaštite ljudskih prava, ali u mnogim slučajevima nedostaje politička volja za provedbu zakona. Sudska je praksa vrlo oskudna. Nedostaje povjerenja u pravosudni sustav, a sudski sporovi su za pojedince vrlo dugotrajni, skupi i neizvjesni. Neka ljudska prava (primjerice reproduktivna prava žena, prava seksualnog izbora) postala su oružje u rukama nekih političara (bez obzira na to s kojeg političkog spektra dolaze) u svrhu promicanja određenih ideologija kojim se privlače široke mase kao glasačka mašinerija. Zato je važno razvijati obrazovanje o ljudskim pravima. Pojedine ranjive skupine i dalje suočavaju sa strahovima što će sutra donijeti, pojedinci koji su osuđeni na ugovore o radu na određeno vrijeme, žene koje ostaju bez radnog mjesta zbog trudnoće i za svoj rad su plaćene manje u odnosu na muške kolege, civilne žrtve rata, etničke manjine, osobe s invaliditetom koje bi se rado uključile na tržište rada koje se nije prilagodilo u dovoljnoj mjeri za njih i naposljetku mladi koji su se obrazovali da bi na kraju bili bez posla i radnog iskustva. Diskriminacija je najprisutnija na tržištu rada. Pravo na rad temeljno je ljudsko pravo. Ustav Republike Hrvatske jamči da 'svatko ima pravo na rad i slobodu rada'. Međutim, u današnjem trenutku pravo na rad i slobodan izbor zaposlenja predstavlja jedno od najugroženijih. Neizvjesnost vlastitog opstanka na tržištu rada duboko pogađa svakog pojedinca.

Što je s pravom da se bude objektivno informiran i tu tom kontekstu pravima novinara da budu od države zaštićeni od prijetnji. Nedavno se na saborskom odboru za medija događalo upravo suprotno, umjesto da ih se štiti, novinare se baš ondje napadalo.

U vrijeme globalne ekonomske krize došlo je i do krize vrijednosnog sustava koja uzrokuje moralni kaos u svijesti pojedinaca i svaka izlika pod krinkom ekonomskog spasa totalno negira egzistencijalni opstanak pojedinca i izumiranje individualnih karakteristika. Nažalost, velik dio krivice za takvo stanje snose i mediji koji kroz svoje programske sadržaje ne potiču informiranost u obliku prava pojedinca da bude objektivno informiran i podizanje svijesti o poznavanju vlastitih prava te promicanju tolerancije, već upravo suprotno. Rijetki novinari koji su spremni objaviti objektivne informacije vrlo se često suočavaju s različitim oblicima prijetnji što je suprotno temeljnom pravu koje jamči slobodu mišljenja i izražavanja. Komercijalne televizije nude različite sadržaje zabavnog karaktera koji u nekim segmentima promiču vrijednosti koje ne potiču ravnopravnost, već produbljuju razlike između pojedinaca. Postajemo nevažni i bezlični objekti društvenih događanja na vlastitu štetu.

Na koji način vidite razvijanje svijesti o tome što ljudska prava jesu i kako vidite njihovo unapređivanje. Mislite li da se za njih, kao što uglavnom povijest pokazuje, može doći demonstracijama? Što u tom smislu čujete od svojih studenata?

Edukacija, edukacija i samo edukacija, kroz tzv. obrazovni lanac, najprije u obitelji, zatim u školama i medijima. Ako gledamo razinu zaštite ljudskih prava danas, a ona je na vrlo niskim razinama, netko je u obrazovnom lancu zakazao. Ako smo svi zakazali, onda je to pogubno i vodi nas u nedemokratsko društvo koje nije spremno prihvatiti različitosti. Pravosudni sustav u ovom slučaju predstavlja jedini korektiv, no vrlo često i on sam ignorira gruba kršenja ljudskih prava. U takvom društvu, nezadovoljni pojedinci pribjegavaju demonstracijama kao legitimnim sredstvom iskazivanja građanskog negodovanja. Međutim, u društvima koja su nastala nakon raspada totalitarnih režima, primijetit ćete, ne postoji kolektivna svijest ili možda bolje kolektivna hrabrost iskazati nezadovoljstvo postojećim stanjem. Jednostavnije je rješenje ignorirati postojanje problema. Čini mi se da smo upali u kolektivnu depresiju. To se osjeti i na studentima. Iako zajedno gradimo vještine kritičkog razmišljanja koje nam svima još uvijek u velikoj mjeri nedostaje, mladi ljudi su s razlogom uplašeni za svoju budućnost. Nažalost, fakultetska diploma im ne jamči ulazak na tržište rada. Mnogi se boje aktivirati mehanizme zaštite ljudskih prava kojima raspolažemo. Međutim, ljudi zaboravljaju da je ostanak u sigurnoj zoni siguran toliko dugo dok ne dožive povredu nekog vlastitog ljudskog prava

456022,455787 ,435309 ,447274

SaveSaveSave