'Kada epidemije izmaknu početnom nadzoru epidemiologa i počnu se širiti eksponencijalno, a pritom nemamo baš nikakve druge načine obrane od novog virusa, sve što doista možemo kako bismo spriječili smrtne ishode jest povući se u zatvorene prostore i onemogućiti virusu skakanje sa zaraženih na zdrave osobe. No kada postaje razumno proglasiti karantenu?' pita se Rudan.

Pojasnio je koje su prve mjere. 'U ranoj fazi širenja virusa među ljudima epidemiolozi prate njegov put i nastoje izolirati sve zaražene, kao i sve osobe koje su s njima bile u kontaktu, od svih drugih ljudi. Na taj način navode virus u 'slijepe ulice' iz kojih se više nema kamo širiti, jer svi koji ga možda nose u svom organizmu izolirani su tako od drugih ljudi. Ovim se pristupom - tj. brzom identifikacijom svih zaraženih, kao i izolacijom zaraženih i svih njihovih kontakata - epidemije mogu značajno usporiti, pa čak i suzbiti već u ranoj fazi', objašnjava Rudan.

No katkada, dodaje, te prve linije obrane bivaju probijene. 'Neki zaraženi ljudi uspijevaju znatno raširiti virus među drugima prije no što sami razviju simptome te prije no što budu smješteni u izolaciju. U nekom će trenutku tada postati očigledno da se zaraza brzo širi među stanovništvom, a virus skače na sve veći broj zdravih ljudi, bez mogućnosti epidemioloških timova da mu dalje prate sve putove prijenosa. Tada nam najveći problem počne predstavljati eksponencijalna narav tog širenja. Mnogi ljudi nemaju intuitivan osjećaj za eksponencijalni rast. To je kao u onoj staroj priči o caru koji je trebao nagraditi čovjeka tako da mu na prvo polje šahovske ploče stavi jedno zrno pšenice, a zatim ga udvostručuje još 63 puta. To se intuitivno ne čini kao tako velik broj, ali matematičkim izračunom dobit će se broj neopisivo veći od svih zrna pšenice na svijetu. Slično se zbiva i kod nekontroliranog širenja epidemije', kaže Rudan.

Objašnjava kako to izgleda na primjeru. 'Naime, ako svaki oboljeli dnevno zarazi samo još jednu osobu, tijekom rane faze širenja broj oboljelih narast će s dva na 16 u četiri dana, što se ne čini kao zabrinjavajuće brz ni velik rast. Nešto kasnije sa 128 zaraženih tijekom iduća tri dana skočit će na 1024 zaražena, a ni to možda još uvijek ne zvuči toliko strašno. Ali doći će zatim i trenutak u kojem će broj novozaraženih u samo četiri dana narasti sa 100.000 na 800.000. Primjera radi, u Hrvatskoj bi pri potencijalnoj brojci od 20.000 zaraženih već idući dan trebalo dodati još 40.000 zaraženih, pa zatim idući dan još 80.000, pa idući još 160.000. U samo četiri dana lako se stiže od 20.000 do 160.000 novozaraženih slučajeva, plus 80.000 od prethodnog dana, plus 40.000 od prethodnog dana, plus onih početnih 20.000. Dakle, porast s 20.000 na 300.000 ukupno zaraženih u samo četiri dana', pojašnjava.

Kina je u takvom trenutku odlučila zatvoriti Wuhan, a kasnije i drugih petnaestak gradova. 'Međutim, ova je mjera dala vrlo dobre rezultate i broj novozaraženih počeo je iz dana u dan stalno padati. Nakon što je bio dosezao i nekoliko tisuća dnevno tijekom protekla tri dana počeo se mjeriti dvoznamenkastim brojevima za cijelu Kinu. A ako se i najnovija brojka potvrdi, čini se da je cijela Kina u nedjelju zabilježila samo osam novih slučajeva. Nadajmo se, stoga, da će se uskoro epidemija u Kini i sasvim ugasiti. Kina bi se tako mogla zaustaviti na broju umrlih manjem od 5000 kada svi još uvijek bolesni ozdrave ili umru, kako sam i predvidio u emisiji 'Nedjeljom u 2', iako ju je epidemija zatekla nespremnu i virus se bio proširio u baš sve pokrajine', kaže Rudan.

Karantena, daje do znanja Rudan, očito je pokazala rezultate. 'Čini mi se da je jedna velika pozitivna lekcija ove pandemije ta da bi čovječanstvo u današnje doba znalo preživjeti čak i znatno opasnije zarazne bolesti od Covida-19 mjerama stroge karantene, u kojima bi ljudi ostajali sve dok znanstvenici ne razviju cjepiva i testiraju lijekove kako bi pronašli i sofisticiranija rješenja od izolacije. Ovo je doista nova situacija koja nam je to pokazala. No to znači da kao vrsta više nismo toliko ranjivi na opasne epidemije zaraznih bolesti koliko smo povijesno uvijek bili. Karantena Wuhan funkcionira i ispunila je očekivanja. Virusi nas više ne mogu desetkovati kao čovječanstvo, čak i kad bi bili bitno opasniji od Covida-19. Sada je i Italija odlučila slijediti primjer Kine. Proglašenje karantene nije nimalo laka odluka za političare. Paraliziranje mnogih ekonomskih aktivnosti i rada obrazovnih institucija, kao i šteta za turizam, nisu zanemarive posljedice ovakve odluke. Međutim, radi se o vrlo humanoj odluci da se zaštita ljudskih života, posebno onih starijih i najugroženijih, postavlja kao prioritet nad očuvanjem ekonomskog rasta. U Kini, u kojoj je veliko poštovanje prema starijim ljudima ukorijenjeno u kulturi, političarima nije bilo teško donijeti takvu odluku. Italija sada slijedi njihov primjer', zaključuje Rudan.