Ti drugi supružnici su već posvojili dječakovu stariju sestru te sada žele da i njezin mali brat živi s njima. 'Kaznena prijava nije nepromišljena i nagla, radi se o tome da samo centri za socijalnu skrb mogu davati podatke o djeci. Mi pouzdano znamo da ovi supruzi podatke imaju od Jasne Ćurković-Kelave, koja je niz godina bila na čelu zagrebačkog Doma za djecu, radila na posvajanju, a sada je pomoćnica Milanke Opačić. Kada smo se lani obratili Ministarstvu, želeći ubrzati postupak nalaženja djeteta, odgovorili su nam pismom da je sve u nadležnosti centara za socijalnu skrb i da se oni ne smiju miješati.

A u ovom konkretnom slučaju, kad smo našli dijete koje nas je zavoljelo, koje nikome prije nas nije htjelo ići, kad smo sve papire riješili, sad se Ministarstvo može uplesti! Ostali smo bez djeteta koje već nosi naše prezime jer se umiješala Ćurković-Kelava i rekla ljudima koji su posvojili djevojčicu da je u Domu i njezin brat. To je protuzakonito. Najgore je što u nadležnom centru šapuću na telefon da nam ne smiju dati dijete jer je pritisak iz Ministarstva neizdržljiv', kažu supružnici iz Zadra.

Priča nije o bratu i sestri i o tome trebaju li oni živjeti zajedno kod istih posvojitelja. Oni i ne znaju da su brat i sestra. Oni ne znaju da su njihovi roditelji na svijet donijeli ukupno tri djevojčice i jednog dječaka. I prva i druga djevojčica su posvojene, ne znaju jedni za druge, a potom je, u treću obitelj, posvojena i treća sestra. Ta treća obitelj hoće i dječaka jer zna za njega.

'To je strašno, kako Ministarstvo čini sve za one kojima žele pogodovati, a nas ne žele primiti ni na razgovor. Ne zanima ih što nas dijete voli, što ih se u Centru boje, ne zanimamo ih mi, 'mali' ljudi, ne zanima ih što dječak već nosi naše prezime, što smo s njim proveli toliko vremena i što nas naziva mamom i tatom. A priča da je za dječaka najbolje da bude sa sestrom ne stoji, oni ne znaju da su brat i sestra i ne smiju ni znati do sedme godine', kažu supružnici iz Zadra.

'Jednostavno je razumjeti: da je to istina da trebaju biti skupa, onda bi Ministarstvo posvojiteljima prve djevojčice reklo da ima sestru, a i posvojiteljima druge djevojčice isto tako, pitali bi ih je li žele obje sestre. Ne, šutjeli su. Šutjeli su da postoje tri sestre i brat. Zašto su samo ovoj obitelji, koja ima treću sestru, rekli za brata? Zato što su htjeli! A zašto su uopće govorili, kad je izričito propisano da to rade samo centri za socijalnu skrb?

Gledajte, da sva djeca, tri sestre i brat, trebaju živjeti skupa, ja bih shvatio, odustao. Ali ovdje su dvije sestre udomljene tko zna gdje, ne znaju ni jedna za drugu, niti za treću sestru, niti za brata. A jedino smo mi ti koji trebamo odustati od dječaka koji nam je po papirima već sin, zato što ima sestru i treba ga dati tim posvojiteljima! Ne, nećemo stati, jer se, nažalost, ovdje radi samo o pogodovanju i ni o čemu drugome', kaže posvojitelj iz Zadra.

'Zaista neću stati, ovo je poniženje da se u pravnoj državi djeca mogu raspoređivati po obiteljima kako je koga volja', poručio je.