Ostvaruje se ono čega se izraelski premijer Benjamin Netanyahu pribojavao: Glavni tužitelj ICC-a Karim Khan zatražio je odobrenje tjeralice ne samo protiv čelnika Hamasa, već i protiv njega osobno te izraelskog šefa diplomacije, zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti. Za izraelske političare to uključuje optužbe vezane uz izgladnjivanje, a za čelnike Hamasa odnose se na silovanje i mučenje. Može li ovaj politički potres uistinu rezultirati uhićenjem Netanyahua?
Političke elite, kao i društvene mreže, proključale su nakon što je Karim Khan, glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda (ICC), od sudaca te institucije zatražio da odobre uhidbene naloge za trojicu Hamasovih vođa i dvojicu izraelskih čelnika - premijera Netanyahua i ministra obrane Yoava Gallanta - zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti u Gazi. Međutim Khan je gotovo od samog početka rata u Izraelu, napada Hamasa 7. listopada i oštrog odgovora Izraela, opetovano upozoravao one koji sudjeluju u ratu da postupaju s krajnjim oprezom - posebno upozoravajući na izgladnjivanje kao oružje u ratu.
Dva dana nakon napada Hamasa, Gallant je naredio potpunu opsadu Pojasa Gaze: 'Neće biti struje, hrane, goriva, sve je zatvoreno... borimo se protiv ljudskih životinja i postupajući u skladu s tim', kazao je tada.
vezane vijesti
Vijeće sudaca na ICC-u sada će razmotriti hoće li izdati tjeralice, a ako dođe do toga, Netanyahu i ostali ne bi mogli posjetiti bliske zapadne saveznike bez opasnosti od uhićenja, navodi BBC. Zaštitu im ne pruža ni diplomatski imunitet: Žalbeno vijeće ICC-a zaključilo je 2019. da takav imunitet ne postoji u odnosu na slučajeve pred međunarodnim sudovima. U slučaju raspisivanja tjeralice, Netanyahu bi ušao u klub najviše rangiranih optuženika ICC-ja, s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i pokojnim libijskim vođom Muamarom Gadafijem. Putin se traži zbog nezakonite deportacije i transfera djece iz Ukrajine u Rusiju dok je Gadafi - prije nego što su mu presudili njegovi vlastiti ljudi - bio na tjeralici zbog ubojstava i progona nenaoružanih civila. Neprivlačno je to društvo za Netanyahua, čelnika države koja se ponosi svojom demokracijom.
'Izrael očekuje od čelnika slobodnog svijeta da se čvrsto suprotstave nečuvenom napadu ICC-a na inherentno pravo Izraela na samoobranu', rekao je izraelski premijer početkom svibnja, da bi jučer ustvrdio da je Khan jedan od 'velikih suvremenih antisemita', baš poput nekadašnjih sudaca u nacističkoj Njemačkoj koji su Židovima uskratili osnovna prava i omogućili Holokaust. Njegovu odluku da zatraži tjeralice izjednačio je s 'bezosjećajnim polijevanjem benzina na vatru antisemitizma koja bjesni diljem svijeta'.
Međutim ICC ima pravo suditi o zakonitosti ponašanja Izraela i Hamasa u ratu. Evo zašto.
Bivši predsjednik ICC-a Chile Eboe-Osuji u autorskom članku za američki Foreign Policy podsjeća da ICC, za razliku od Međunarodnog suda pravde (ICJ), također sa sjedištem u Haagu, ne optužuje države ili narode nego pojedince. Upravo stoga pogrešan je stav Netanyahua da će nalozi za uhićenje ICC-a 'staviti Izrael na optuženičku klupu'.
ICC može kazneno goniti državljane država potpisnica Rimskog statuta. Također može procesuirati zločine počinjene na teritoriju država potpisnica bez obzira na status države optuženika. Iako Izrael, baš poput SAD-a, Rusije i Kine, nije stranka sporazuma, Palestina to jest. Stoga ICC može procesuirati izraelske dužnosnike za suučesništvo u zločinima koje su vojnici Izraelskih obrambenih snaga (IDF) navodno počinili na palestinskom teritoriju. S druge strane, sud ima nadležnost nad pojedinim članovima Hamasa, kao palestinskim državljanima, za međunarodne zločine koje su navodno počinili u Izraelu.
Isti pravni princip korišten je u slučaju Rusije, a koja nije stranka Rimskog statuta. Godine 2022. skupina od 39 zemalja, uključujući Francusku, Njemačku i UK, pozvala je ICC da istraži rusku invaziju na Ukrajinu. To je rezultiralo uhidbenim nalogom protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog počinjenja ratnih zločina na teritoriju Ukrajine - što je pozdravio i američki predsjednik Joe Biden, konstatira Eboe-Osuji, dodajući da bi bilo kontradiktorno da se ne prihvati nadležnost ICC-a nad državljanima Izraela.
Nažalost, neke države ranije su se oglušile o naloge ICC-a za uhićenje kada su u pitanju njihovi prijatelji i saveznici. Mnoge afričke i bliskoistočne vlade - u Kongu, Jordanu, Malaviju, Nigeriji i Južnoj Africi - nisu uhitile bivšeg sudanskog predsjednika Omara al Bašira kada je putovao u njihove zemlje. U nekim su slučajevima države članice, poput Kanade, Njemačke, Nigerije i Ujedinjenog Kraljevstva, dale javne izjave potpore svojim političkim saveznicima u situacijama pred sudom, bez obzira na to što su takve izjave čisto političke i imaju tendenciju potkopavanja njegove globalne percepcije.
Tko odlučuje?
Tjeralice i optužnice, naravno, ne znače da su optužene osobe krive za zločine koji im se stavljaju na teret. Dok je istraga ICC-a u tijeku, optuženi uživaju pretpostavku nevinosti i pružene su im sve prilike za obranu. Na kraju suđenja troje sudaca odlučit će – većinom glasova – jesu li dokazi koje je tužitelj prikupio protiv optuženika zadovoljili traženi standard dokaza za osudu. I ta letvica je vrlo visoka. Iako je bilo mnogo osuđujućih presuda na ICC-u, bilo je i slučajeva u kojima su suci oslobađali optuženike. Takvi primjeri uključuju bivšeg predsjednika Obale Bjelokosti Laurenta Gbagboa i jednog od njegovih ministara, Charlesa Bléa Goudéa, a presuda Jean-Pierreu Bembi, bivšem kongoanskom senatoru i potpredsjedniku, poništena je žalbom.
Na temelju prethodnog iskustva ICC-a, nalozi za uhićenje ne znače trenutačno uhićenje i suđenje. Bašir još uvijek nije uhićen ni suđen, iako je tjeralica za njim izdana još 2009. Dugo je, prije nego što je smijenjen, putovao u prijateljske države koje ga nisu uhitile. Njihov argument bio je da mu međunarodno običajno pravo priznaje imunitet kao šefu države, ali nakon što je Žalbeno vijeće ICC-a 2019. zaključilo da takav imunitet ne postoji u odnosu na slučajeve pred međunarodnim sudovima, posebno pred ICC-om, 124 države članice suda imaju zakonsku obavezu provesti uhićenja. Tu obavezu ne treba podcijeniti, a to ne čini ni Putin. Tako je lani otkazao sudjelovanje na samitu BRICS-a u Južnoj Africi zbog obaveze Pretorije da ga uhiti.
B'Tselem, vodeća izraelska organizacija za ljudska prava, poručila je da tjeralice ICC-ja znače 'brz pad Izraela u moralni ponor' dok 'međunarodna zajednica signalizira Izraelu da više ne može održavati svoju politiku nasilja, ubijanja i razaranja bez odgovornosti'.
Aktivisti za ljudska prava već se godinama žale da moćne zapadne zemlje, predvođene SAD-om, zatvaraju oči pred izraelskim kršenjem međunarodnog prava, čak i kad osuđuju i sankcioniraju druge države koje nisu u njihovom taboru. Akcije koje poduzimaju Khan i njegov tim su, vjeruju, odavno zakašnjele. Ipak, upravo bi SAD mogao biti najvažnija iznimka za Netanyahua i Gallanta. Bijela kuća osporava nadležnost ICC-ja, no to bi moglo dovesti i do produbljivanja konflikata unutar Demokratske stranke jer su progresivci već pozdravili Khanovu akciju. S druge strane, čvrsti saveznici Izraela među demokratima mogli bi podržati poteze republikanaca za donošenje zakona o sankcioniranju dužnosnika ICC-a ili im zabraniti ulazak u SAD. Prije nekoliko tjedana skupina republikanskih senatora ovako je zaprijetila Khanu i njegovu timu: 'Gađajte Izrael i mi ćemo vas gađati... upozoreni ste.'
Ako se izda nalog za uhićenje Ismaila Hanijeha, čelnika političkog ogranka Hamasa, on će dvaput promisliti o tome hoće li opet otputovati na susret s visokim arapskim čelnicima. Vjerojatno će provoditi mnogo više vremena u svojoj bazi u Katru, koji - poput Izraela - nije potpisao Rimski statut. Vjeruje se da se druga dvojica optuženih vođa Hamasa, Jahja Sinvar i Mohamed Deif, skrivaju negdje u Gazi dok ih Izrael pokušava ubiti posljednjih sedam mjeseci.
