Piše kako se najprije sklonila iza stijena očekujući da je svaki čas otkrije napadač te da su se minute pretvorile u sate. U međuvremenu su joj stizali SMS-ovi: 'Gdje si?', 'Jesi li sakrivena?', 'Volim te puno!'

Tada je stigla ključna poruka prijatelja Pernillea: 'On je kod školske zgrade, puca kroz vrata. Nas je oko 30 i pokušavamo se spasiti. Jesi li sigurna?'

Na što je Emma odgovorila: 'Kako izgleda, ima li ih više, je li ušao u zgradu?' i  'Mi smo sakriveni, ali nismo sigurni.'

Zatim u Guardianu slijedi opis napadača: policijska uniforma, oružje, mišljenje da je barem dvoje onih koji idu okolo i ubijaju. Onda stiže poruka koja govori da ide u smjeru Emme. Ona je sklopila ruke i pomolila se Bogu pokušavajući, istovremeno, da ostali ostanu tihi.

Odlučila je poslati poruku lideru kampa. On je odgovorio da je na sigurnom. Emma ga je pitala što im je činiti. On je bio kratak i odlučan: 'Plivaj!' Prenijela je poruku trojci kolega i krenuli su u vodu.

Prvo je pokušala vidjeti je li obala sigurna. Krenula je sama na izviđanje. Ali je vidjela tijelo u vodi pa se preplašila i nastavila moliti. Povukla je tijelo mladića i onda vidjela da je to jedan njezin prijatelj. Noge su joj se odsjekle. Bio je pogođen u glavu. Nije bilo vremena. Poljubila ga je i vratila se po druge.

Tada je vidjela druge mlade kako stižu do vode. Prenijela im je poruku lidera. Sugerirala je svima da uzmu neki dokument da ih eventualno mogu identificirati ako ne uspiju preplivati do kopna. Plan je bio jednostavan: plivati što dalje od dometa ubojite puške prema susjednom otoku.

Skinuli su se da mogu lakše plivati i onda je poslala posljednju poruku majci, tati, mlađem bratu i najboljem prijatelju Robinu. U vodi je bilo hladno, ali je bila jako fokusirana na plan. Neki su počeli paničariti. Smirivala ih je: 'Držite glavu iznad vode i plivajte!'

Zatim je vratila pogled i vidjela napadača u policijskoj uniformi, plavokosog mladog čovjeka. Imao je kapu i ciljao ih je. Puff! Jedan od mladih je pogođen. Vidjela je krv i počela plivati jače, odlučnije. Pogledala je još jednom nazad. Napadač je ciljao one koji su bili bliži njemu i pucao. Tražio i one još sakrivene među stijenama.

Vidjela je prijatelja kako trči prema vodi, ali pada pogođen. Iako su bili udaljeni, čula je te strašne zvukove. Tada su stigli helikopteri, pa je buka bila još jača. I nju je tada uhvatila panika, mislila je da će se ugušiti, da više nema snage, da tone. Osjetila je bol. Čula je: 'Emma, ne mogu više!' Bila je to jedna prijateljica.

Pokušala se vratiti do nje. Uhvatila ju je i ohrabrila. Uzela je na sebe i vukla naprijed. Govorila je: 'Hajmo, jedan za mamu, jedan za tatu, jedan za brata, jedan za Robija...'

Kolegica joj je kazala: 'Emma, ti krvariš!' Krv je izlazila iz lijeve ruke, ali se fokusirala i nastavila iako je ruka boljela jer nije se željela predati. Iza sebe je čula riječi napadača i kako se smije: 'Nećete mi pobjeći! Ha, ha!' Tada je prijateljica kazala da će opet pokušati plivati sama. Izgledalo je da plivaju satima, ali su to bile samo minute. Vječne.

Kaže da ju je ljutnja i bijes usmjeren na gada natjerala da bude hrabra i jaka. Čula je spasilački čamac i kazala: 'Oh, hvala ti Bože! Ovdje, pomoć, ovdje!' Nije bila baš sigurna da su to pravi spasioci. Bila je u transu. Kada je povučena na brod je čula: 'Sada ste na sigurnome!' Tako i bi.

Na kraju bloga, Emma navodi da neće ni pod koju cijenu napustiti politiku i da ih gad neće u tome zaustaviti. Da ima mnoga pitanja i da ga još jednom želi susresti u životu. Ali naoružana.