"Trend šutnje uprava i neizvršavanje odluka povjerenika kojima se nalaže rješavanje zahtjeva za pristup informacijama, rezultirao je predlaganjem alata za efikasniji pristup informacijama, a jedan od instrumenata je svakako izvršenje rješenja”, kazao je Pičuljan za Hinu nakon prošlotjednog usvajanja Konačnog prijedloga izmjena i dopuna Zakona o pravu na pristup informacijama za koji je glasalo 77 saborskih zastupnika, a 51 ih je bilo suzdržanih.

Povjerenik pojašnjava da ranije nije imao alat kojim bi privolio tijela da postupe po njegovim nalozima, odnosno rješenjima kojima se nalaže tijelu da u određenom roku riješi zahtjev.

Pičuljan napominje i kako se jedinom dosad dostupnom mjerom protiv tijela javne uprave koji su se oglušivala na rješenja o davanju zatraženih informacija - pokretanjem prekršajnih postupaka protiv odgovorne osobe, nije mogla postići veća efikasnost u postupanju.

S druge strane, sada je usvojen propisani postupak po kojem neizvršavanje rješenja povjerenika rezultira donošenjem rješenja o izvršenju, koje će sadržavati i graduiranu novčanu kaznu za čelnika tijela javne uprave, a koja se, ako ne postupi po rješenju, usteže od njegove plaće.

Izravno novčano sankcioniranje

"Uvođenjem ovog 'alata' osigurava se zaokruženi mehanizam penalizacije čelnika tijela radi osiguranja učinkovitog rješavanja zahtjeva za pristup informacijama. Za očekivati je da će ovo najčešće biti efikasna preventivna mjera koja će osiguravati i ubrzati rješavanje zahtjeva za pristup informacijama, no novčano kažnjavanje sigurno će se primjenjivati kad se ispune zakonski uvjeti za to", kazao je Pičuljan.

Dodao je i kako su, u odnosu na dio zakona koji se odnosi na ostvarivanje prava na pristup informacijama općenito, izvršene i najnužnije izmjene radi uklanjanja uočenih nedostataka i nepravilnosti u njegovoj primjeni.

Prije svega, to je jasno propisivanje da je čelnik tijela odgovorna osoba za provedbu zakona te, osiguravanje pravne zaštite korisnicima mogućnošću ulaganja prigovora na obavijest kad tijela ne odlučuju rješenjem te ono najvažnije - izravno novčano sankcioniranje čelnika tijela javne vlasti koji ne postupi po nalogu.

A takvih je, prema njegovom posljednjem izvješću upućenom Saboru, priličan broj. Konkretno, tijela javne vlasti na koje je u 2021. izjavljen najveći broj žalbi zbog šutnje uprave su Grad Dubrovnik (34), Grad Zagreb (22), Ministarstvo zdravstva, Državni inspektorat i Sveučilište u Dubrovniku (17), Sveučilište u Dubrovniku - Studentski centar (16), Ministarstvo znanosti i obrazovanja (13), Ministarstvo financija (11) te Ministarstvo pravosuđa i uprave i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (10).

Najviše rješenja kojima je naloženo rješavanje zahtjeva je doneseno u odnosu na Grad Dubrovnik (24), Državni inspektorat (13), Ministarstvo zdravstva (9), Ministarstvo znanosti i obrazovanja (9), Sveučilište u Dubrovniku (6), Grad Zagreb (5) HEP d.d. (5), Katoličko-bogoslovni fakultet (5), Ministarstvo financija (5) i Ministarstvo pravosuđa i uprave (4).

Povjerenik je u 2021. zaprimio najveći broj žalbi na rješenja o odbijanju ili odbacivanju zahtjeva sljedećih tijela javne vlasti - Zagrebački holding d.o.o. (20), Grad Zagreb (17), Ministarstvo financija (18), Sanitat Dubrovnik d.o.o. (15), Općina Ivankovo (13), Sveučilište u Splitu, Katoličko-bogoslovni fakultet (10) i Hrvatska banka za obnovu i razvitak (9).

Nije došlo do promjene u odnosu na klasificirane podatke

Zaključno, ističe Pičuljan, najveći broj poništenih rješenja zbog poslovne tajne tijekom prošle godine imala su Hrvatska banka za obnovu i razvitak (10) te trgovačka društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (4) i Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. (3).

Novost izmjena zakona odnosi se i na posljednje spomenutu poslovnu tajnu i korištenje osobnih podataka jer Pičuljan navodi da je sada jasno navedeno izuzeće od provedbe testa razmjernosti i javnog interesa kad se radi o raspolaganju javnim sredstvima u odnosu na osobno ime, iznos i namjenu sredstava.

Važeća odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Usporedbom s Konačnim prijedlogom vidljivo je da nije došlo do promjene u odnosu na klasificirane podatke, ističe Pičuljan.

Po važećem zakonu u slučaju kada se traže klasificirane informacije pa i onda kad se odnose na potrošnju javnih sredstava, vlasnik klasificirane informacije ima obvezu zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost te nakon zaprimljenog mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, provesti test razmjernosti i javnog interesa i nakon toga donijeti odluku o zahtjevu.

Međutim, ono što je novina u odnosu na važeći tekst zakona je preciziranje podataka koje tijelo javne vlasti mora učiniti dostupnim bez provedbe testa razmjernosti i javnog interesa. Navedeno je u skladu s uspostavljenim standardima iz žalbenih postupaka povjerenika za informiranje koji su potvrđeni presudama Visokog upravnog suda RH. U praksi su tijela javne vlasti često pogrešno tumačila navedenu zakonsku odredbu te su često uskraćivala pristup informacijama ako bi u određenoj informaciji, primjerice u ugovoru, bio sadržan osobni podatak, ističe Pičuljan.

U takvim slučajevima je povjerenik za informiranje zauzimao stav da će, ako određeni ugovor sadrži ime i prezime, adresu, OIB, žiro račun i iznos koji će biti isplaćen, tijelo javne vlasti, primjenom navedenih zakonskih odredbi, morati dati podatak o imenu i prezimenu, iznosu i namjeni, bez provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, a da će za ostale osobne podatke morati provesti navedeni test.

Jedan od važnijih antikorupcijskih zakona

"Dakle, primjena izmijenjene odredbe trebala bi standardizirati i automatizirati postupanje tijela u smislu obveznog omogućavanja pristupa informacijama o osobnom imenu, namjeni sredstava i visini iznosa, a u pogledu drugih informacija će se provoditi test razmjernosti i javnog interesa", kazao je Pičuljan.

Zaključio je i kako se izmjenama uklanjaju nedostaci na koje se ukazivalo kroz godišnja izvješća o primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama te je mišljenja da će to pridonijeti boljem radu tijela javne vlasti i učinkovitijem pristupu informacijama za korisnike.

"No, nikako ne možemo biti zadovoljni s odredbom koja je naknadno unesena, a koja povjereniku onemogućava da samoinicijativno podnese Hrvatskom saboru posebno izvješće, kad ocijeni da postoje značajne nepravilnosti u sustavu, na koje treba upozoriti", zaključio je Pičuljan.

Tijekom posljednje rasprave o izmjenama Zakona o pravu na pristup informacijama u Hrvatskom saboru je bilo samo desetak od 151 zastupnika, a oporba je uglavnom isticala da se predloženim izmjenama ''urušavaju već dostignuti standardi''.

"Riječ je o jednom od važnijih antikorupcijskih zakona i zaista je nevjerojatno da u zemlji s visokom percepcijom korupcije ova tema zanima samo nekolicinu zastupnica i zastupnika", ističu u Gongu, najpoznatijoj hrvatskoj organizaciji civilnog društva usmjerenoj unapređenju demokratskih procesa i transparentnosti procesa za upravljanje javnim i zajedničkim dobrima.

"Prijedlog izmjena zakona možda je najtočnije opisati kao korak naprijed, natrag dva jer, iako definira obavezu objave otvorenih podataka, ograničava dostupnost podataka o javnim financijama. Drago nam je da je povjerenik dobio veće ovlasti u nadzoru provedbe zakona. Nadamo se kako bi to moglo ubrzati neke inače dugotrajne procese i djelovati edukativno na tijela koja uporno odbijaju prihvatiti da su obveznici ovog Zakona", zaključuju u Gongu.