Iz njegovih riječi može se iščitati potpuni zaokret Svete Stolice u odnosu na Međugorje.

'Biskup Perić je dosada trebao shvatiti da pri Svetoj Stolici nije dobro prihvaćeno njegovo ponašanje. Trebao je imati Međugorje pod svojom kontrolom, ići provjeravati, biti prisutan, a ne se od toga udaljavati i svisoka udarati', pojašnjava Rebić

Prema njegovu mišljenju, događanja u Međugorju nisu pitanja vjere nego discipline.

'Kad se radi o misiji, ispovijedanju i o drugim sakramentima, to se mora odvijati u okvirima crkvenosti. Ako bi se izišlo izvan tih okvira, onda Crkva mora djelovati', kategoričan je Rebić, očito smatrajući da biskup nije ispravno djelovao.

Doista je neobično što se biskupu Periću spočitava da događanja u Međugorju nije držao pod kontrolom, budući da je pokušao uspostaviti red u svojoj biskupiji upravo dekretima koje je potvrđivala Sveta Stolica.

No biskup Perić nije uspio držati stvari pod kontrolom naprosto zbog činjenice što su franjevci pružili pasivni otpor, a mnogi od njih i otkazali poslušnost.

Koplja između biskupa i franjevaca lomila su se oko uvođenja redovne crkvene hijerarhije, odnosno postavljanja dijecezanskih svećenika po župama koje su franjevci trebali vratiti, sukladno ranijim dogovorima. Franjevci su se tome usprotivili, branili su se povijesnim i tradicijskim pravom, ali i međugorskim ukazanjima koja su koristili kao štit u sukobu s biskupom.

'Biskup Ratko Perić je sto posto u pravu. Franjevci su njemu otkazali poslušnost onoga trenutka kad su shvatili da će biti ugroženi njihovi interesi. Provincijat Hercegovačke franjevačke provincije je isturio nekolicinu naivnih franjevaca, koji su ušli u oštar sukob s biskupom, a onda su ih se odrekli kad ih je stisnuo general franjevačkog reda', otkriva jedan nesuđeni franjevac iz Bijakovića pokraj Međugorja, koji je želio ostati anoniman (podaci o njemu poznati su autoru teksta i redakciji tportala, op. a.).

Budući da Međugorje godišnje posjeti 1,5 milijuna hodočasnika, jasno je da nije riječ samo o duhovnim nego i o velikim materijalnim interesima franjevaca.

U sukobu s biskupom neki franjevci su isključeni iz crkvenih redova, nekima je oduzeto pravo propovijedanja i vršenja sakramenata. Stradao je i glavni Perićev oponent fra Jozo Zovko, ključni propovjednik ukazanja i stvaranja marijanskoga kulta u Međugorju, koji je ostao bez svećeničkih ovlasti na prostoru pod jurisdikcijom Ratka Perića. Fra Jozo je, na kraju, prošle godine protjeran u samostan na otoku Badiji pokraj Korčule.

Međutim, Perićeve kazne franjevcima pokazale su se kao pogrešna taktika, ne samo u vezi s pokušajem uvođenja reda u biskupiji i vraćanjem župa dijecezanskom kleru, nego i oko sagledavanja istinitosti Gospinih ukazanja.

Međunarodno povjerenstvo za Međugorje, kako tvrdi Rebić, u svojim redovima 'ima osobe koje pristupaju objektivno međugorskom fenomenu'. To pak znači da su utjecajni članovi Povjerenstva blagonakloni Međugorju kao takvom, bez obzira na kontroverznost ukazanja na koja je biskup Perić stalno upozoravao.

'Vidioci to tako doživljavaju, kao da s Gospom razgovaraju. Vjerski doživljaj je takav da ga čovjek može i sam izazvati sa svojom voljom, željom itd. To je dio pučke pobožnosti, tipično hercegovačke. Bitno je što će Povjerenstvo reći o tim ukazanjima koja su malo neobična pa možda i kontroverzna za neke ljude, u odnosu na učestalost ukazanja. Povjerenstvo neće biti lakovjerno, bit će kritično i strogo', obrazlaže Rebić

Pa ipak, ugledni teolog Rebić smatra da će Povjerenstvo Svete Stolice dati zeleno svjetlo za Međugorje.

'Po sebi bi zaključak Povjerenstva, na kraju, trebao biti pozitivan jer je fenomen Međugorja kao takav pozitivan. Hodočasnici, misteriji, ispovijedi, sve je to autentično katoličko. Ne bi tome trebalo biti nikakve zamjerke', zaključio je Rebić