Veleposlanik Ryan Crocker nositelj je najviših državnih odlikovanja, karijerni diplomat Sjedinjenih Američkih Država, kojega se smatra i jednim od najboljih američkih diplomata uopće, a ambasador je SAD-a u Kabulu od 2011. godine. Bio je i veleposlanik SAD-a u Iraku, Pakistanu, Siriji, Kuvajtu i Libanonu, u vrijeme kad su te zemlje predstavljale najteže vanjskopolitičke izazove američke administracije.
S veleposlanikomCrockerom razgovarali smo u trenutku kad istraživanja javnog mišljenja u SAD-u ukazuju da samo 34 posto Amerikanaca vjeruje da SAD i NATO pobjeđuju u Afganistanu.

Kako se osjećate kao Amerikanac ovih dana u Kabulu?
Osobno, osjećam se doista premoreno, ne samo kao američki državljanin, nego kao američki veleposlanik u Afganistanu, kako zbog iznimno složenog odnosa naše dvije zemlje, tako i zbog aktualnog razvoja događaja i napora oko povratka sigurnosti. Dakle, osjećam se jako umorno, ali i zadovoljno zbog poboljšanja opće situacije u zemlji.

Može li se reći da se situacija stabilizira nakon nedavnih nasilnih nereda?
Situacija je sve bolja u cijeloj zemlji i znakovito je da se u Kabulu, koji je od prošlog ljeta pod potpunom kontrolom afganistanskih sigurnosnih snaga, stanje posve normaliziralo. Trgovine su otvorene, ljudi su na ulicama, strahovita je prometna gužva... Na jugu i zapadu zemlje gotovo da i nema inicidenata, ali na sjeveru i istoku još su prisutni sigurnosni problemi, premda su i tamo ti problemi sve manji.

Kakva je vaša ocjena općeg stanja u Afganistanu?
Sigurnosna situacija je značajno poboljšana, a bilježimo i jasan napredak na uspostavi civilnih institucija. Kad smo otvorili Veleposlanstvo SAD-a prije deset godina, nakon pada talibana, imali smo samo 900.000 učenika u školama i uglavnom su svi bili dječaci. Danas Afganistan ima 8,5 milijuna učenika, a među njima je gotovo 40 posto djevojčica. Zahvaljujući naporima međunarodne zajednice, ali i samih Afganistanaca, znatan je napredak postignut i na polju općeg zdravstvenog stanja. USAID i Svjetska zdravstvena organizacija su, u suradnji s Ministarstvom zdravstva Afganistana, nedavno provele istraživanje stope smrtnosti i dobili smo zapanjujuće rezultate: prije deset godina prosječno očekivano trajanje života bilo je 44 godine, a danas je 62! To je, prije svega, rezultat dostupnosti zdravstvenih usluga za najšire slojeve stanovništva, uključujući i stanovništvo u ruralnim područjima.

Oživjela je i gospodarska aktivnost, Afganistan bilježi rast BDP-a između osam i devet posto. Naravno, suočeni smo i s brojnim izazovima - sigurnosnim izazovima i izazovima koje sa sobom nosi proces tranzicije. U procesu smo prijenosa kontrole sigurnosti na afganistanske vlasti, on dobro napreduje, ali moramo njime pažljivo upravljati. Neophodne su složene kalkulacije kako bi se taj proces priveo kraju i kako bi se briga o sigurnosti posve predala u ruke afganistanskih vlasti.

Iz europske perspektive se čini da je, nakon incidenta s paljenjem Kurana i masakra koji je nad civilima počinio američki vojnik Robert Bales, situacija u Afganistanu izmakla kontroli. Čini se da još uvijek ne vidimo znakove jasnog napretka u odnosima NATO-a i afganistanskih vlasti, odnosno sigurnosnih snaga na terenu. Je li ovaj dojam pogrešan?
Paljenje Kurana i ubojstvo 17 nevinih civila su tragični incidenti, ali moram podsjetiti i na tužne incidente u kojima su američke vojnike ubile afganistanske kolege. No, odnose SAD-a i Afganistana te odnose međunarodne zajednice i Afganistana moramo sagledavati kroz puno širu prizmu. Kad su počeli prosvjedi zbog paljenja Kurana, a mnogi od njih su bili i nasilni, upravo su afganistanske sigurnosne snage omogućile povratak sigurnosti i sprečavanje nasilja. Afganistanske sigurnosne snage pritom su se iskazale kao iznimno profesionalne, zaštitile su živote i imovinu, uključujući i živote i imovinu Amerikanaca, a postigle su to uz minimalnu upotrebu sile. U nasilnim prosvjedima poginulo je 29 ljudi, uključujući i pripadnike afganistanskih sigurnosnih snaga. Nadalje, dijalog afganistanskih vlasti i međunarodne zajednice nastavljen je na svim razinama.

Paljenje Kurana i ubojstva civila su tragični incidenti koji ne predstavljaju američku politiku niti odnos Amerikanaca prema Afganistancima. Izgradili smo čvrste veze ovdje, službene i neslužbene, ne želimo da se takvi strašni incidenti ponove, a brza normalizacija stanja nakon njih najbolji su dokaz čvrstine našeg savezništva.

Obje strane, i međunarodna zajednica, odnosno vlada SAD-a i afganistanska vlada zaklinju se u iskreno savezništvo, ali vijesti s terena o napadima afganistanskih snaga na američke, odnosno ISAF-ove snage, ne govore tome u prilog. Do kada bi takvo stanje moglo potrajati?
Naši zapovjednici rade intenzivno s afganistanskim zapovjednicima na terenu, ali morate znati da talibani još uvijek mogu jednostavno i lako nabaviti uniforme afganistanske vojske. U mnogim od tih tragičnih slučajeva napadači uopće nisu bili pripadnici afganistanskih sigurnosnih snaga, samo su nosili njihove uniforme. To su svakako strašni i žalosni incidenti, ali moram podsjetiti da imamo tisuće vojnika, svih nacionalnosti, koji svakodnevno surađuju i rade s kolegama iz afganistanskih sigurnosnih postrojbi bez ikakvih incidenata. Dakle, incidenti koje spominjete su tužna iznimka.

Povukli ste osoblje iz zgrada afganistanske vlade nakon ubojstva dvojice američkih časnika u Ministarstvu unutarnjih poslova. Kad će se pripadnici NATO-snaga i pripadnici američke vojske, odnosno civilni predstavnici međunarodne zajednice, vratiti u zgrade institucija afganistanske vlade?

Američki savjetnici vratili su se u urede afganistanskih institucija samo par dana nakon incidenta jer je bilo jasno da je taj tragični događaj izolirani incident. Ne želim podcjenjivati sigurnosne izazove koji doista postoje, pogotovo na istoku Afganistana, ali činjenica je da je stanje u Kabulu te na jugu i zapadu zemlje normalizirano, a sigurnosna situacija dobra. Dio problema s kojima se suočavamo na područjima koja su sigurnosno nestabilna ne proizlazi iz samog Afganistana, nego iz susjednog Pakistana u kojem su smješteni zapovjednici Al Kaide. Najveći sigurnosni izazov je zapravo njihovo pronalaženje i neutraliziranje.

Vaša vlada ustrajna je u namjeri povlačenja američkih snaga i predaje potpune kontrole vlastima Afganistana do 2014. godine, a vi upozoravate da se to povlačenje mora izvesti iznimno oprezno i bez nepotrebne žurbe jer postoji velika opasnost da talibani, odnosno Al Kaida, ponovno preuzmu kontrolu nad zemljom. Možete li objasniti zašto ste toliko zabrinuti?
Al Kaida je ozbiljno oslabljena, ali nije poražena. Talibani su oslabljeni, ali nisu poraženi, što vidimo i iz aktualnog razvoja događaja. Sposobnost afganistanskih sigurnosnih snaga raste i smatram da je potpuna predaja kontrole u njihove ruke do kraja 2014. godine posve razuman rok. No, zabrinut sam što je u mojoj zemlji, ali i na Zapadu općenito prisutan umor što se tiče Afganistana i što se sve više razmišlja da smo predugo prisutni u ovoj zemlji te da se moramo povući odmah, a ne čekati 2014. godinu.

Ukoliko bismo se odmah povukli, mogli bismo stvoriti situaciju da talibani krenu pojačano u napade, a u tom slučaju bi sa sobom povukli i Al Kaidu. Te su veze i dalje snažne, iako su talibani stalno odbijali službeno priznati povezanost s Al Kaidom. Kad bismo se odmah povukli, s Al Kaidom bismo se doveli u situaciju kakva je bila prije 11. rujna 2001. godine. Do kraja 2014. moramo učinkovito koristiti svoje snage i u potpunosti osposobiti afganistanske snage i vlasti da mogu uspostaviti održivi mir.

Kad će oni, prema vašim procjenama, doista biti sposobni u potpunosti preuzeti kontrolu nad zemljom?
Većina zemlje već je pod kontrolom afganistanskih snaga i oni garantiraju sigurnost stanovništvu, mogu reći da oni štite već tri četvrtine ukupnog stanovništva i uvjeren sam da će do kraja 2013. afganistanske snage u potpunosti kontrolirati sigurnost zemlje. Zasad u nekim dijelovima još uvijek trebaju našu pomoć u borbenim operacijama, ali do kraja 2014. više je neće trebati. Što se tiče same vlade i civilnih institucija, afganistanske vlasti već same vladaju zemljom.

Godina 2014. važna je godina za Afganistan jer se održavaju i parlamentarni i predsjednički izbori, bit će to prvi izbori od pada talibana, u kojima se predsjednik Hamid Karzai neće kandidirati jer istječe njegova demokratska, ustavna mogućnost da vodi zemlju u dva mandata. Trebat ćemo podržati izborni proces i pomoći u održavanju demokratskih izbora, ali ponavljam da su civilne vlasti Afganistana već sposobne same voditi zemlju.