Građanski rat u Siriji, koji je dosad odnio oko pola milijuna života (kako to u ratu obično biva, neki govore 350.000, neki 600.000), započeo je 2011., nakon što je predsjednik Bašar al-Asad brutalno odgovorio na antivladine prosvjede, između ostalog i islamističkih militantnih skupina. Nekoliko godina kasnije u rat su se uključile i druge strane. Asada od 2013. podupire libanonska militantna skupina Hezbolah, koju financira Iran te Iranska revolucionarna garada, a od 2015. i Rusija.

S druge strane, pobunjeničku stranu djelomično je podržavala Turska. Drugi akter u sukobu su i Kurdi, koji kontroliraju područja na sjeveroistoku zemlje. U međuvremenu su neki dijelovi zemlje pali i pod kontrolu Islamske države, no ona je s vremenom vojno potisnuta i sada sve više djeluje u ilegali.

Nakon primirja dogovorenog 2020., sukob u toj razorenoj zemlji uglavnom je mirovao, no oporbene snage zadržale su kontrolu nad gradom Idlibom, koji se nalazi samo 55 kilometara od Alepa, drugog najvećeg sirijskog grada koji je islamističkim pobunjenicima ostao veliki trn u oku, nakon što su ga 2016. Asadove snage uz pomoć Rusije i Irana, ali i regionalnih šiitskih milicija vratile pod svoju kontrolu.

Što se dogodilo u ovom tjednu?

Već nekoliko dana ponovno se vode žestoke borbe između sukobljenih strana, koje su rezultirale brojnim žrtvama. Prema jučer objavljenom izvještaju Sirijskog opservatorija za ljudska prava (SOHR) sa sjedištem u Britaniji, od srijede je ubijeno više od 300 ljudi, od koji više od 20 civila.

Najnoviju ofenzivu predvodi džihadistička skupina poznata kao Hayat Tahrir al-Šam (HTS) i saveznici koje podržava Turska. HTS se smatra jednom od najučinkovitijih i najsmrtonosnijih skupina koje se bore protiv Asadove vlade i već je bila dominantna snaga u Idlibu.

Od 27. studenog vode se borbe na sjeverozapadu zemlje, oko regija Alepa i Idliba. Džihadisti su uspjeli zauzeti oko 50 gradova koje kontrolira sirijska vlada, a velik dio Alepa je nakon osam godina pao u ruke islamista. Džihadisti su se jučer pohvalili i da su zauzeli aerodrom u Alepu.

Uveli su i noćni policijski sat koji je stupio na snagu u 17:00 po lokalnom vremenu (14:00 GMT). SOHR je također izvijestio da su pobunjenici ušli u nekoliko mjesta u blizini četvrtog najvećeg sirijskog grada, Hame, južno od Alepa, te da se sirijska vojska povukla. Međutim, vojni izvor citiran u sirijskim državnim medijima osporio je ovu tvrdnju.

Asadova vojska pobjegla je iz središta grada te se na istoku grada navodno priprema za protuofenzivu. Rusija, kao dugogodišnji Asadov saveznik odgovorila je napadom na desetke ciljeva u Idlibu, a po prvi put od 2016. bombardirala je i Alep.

Zašto baš sada?

Izbijanjem rata u Ukrajini u veljači 2022., smanjila se ruska vojna potpora Asadovu režimu. Moskva nije u potpunosti povukla svoje trupe iz Sirije, ali je smanjila njihovu prisutnost. S druge strane Iranska revolucionarna garda i teroristička organizacija Hezbolah oslabljeni su ratom s Izraelom. Izraelska vojska njihova je uporišta posljednjih tjedana gađala i u Siriji.

Džihadisti su očigledno pokušali iskoristiti takvu situaciju, a svoje prste u tome zasigurno imaju i oni koji zapravo drže konce. Džihadistički pobunjenici rekli su da je njihova ofenziva odgovor na pojačane napade sirijske vojske, za koju kažu da gomila postrojbe u blizini prvih linija bojišnice.

Asadovu režimu spočitavaju i ubojstvo 80-ak ljudi od početka ove godine, mahom civila, u selima koja su pod kontrolom pobunjenika. Sirijska vlada, međutim, ubojstvo civila negira. Informacije i jedne i druge strane ne mogu se neovisno provjeriti.

Američki glasnogovornik izjavio je da je 'sirijska ovisnost o Rusiji i Iranu', zajedno s odbijanjem provedbe mirovnog plana Vijeća sigurnosti UN-a iz 2015., 'stvorila uvjete koji se sada odvijaju u zemlji'.

Tko je HTS?

Hayat Tahrir al-Šam (HTS) islamistička je militantna skupina i jedna od najjačih skupina koje se bore protiv Asadove vlade i godinama je dominantna snaga u sjeverozapadnoj provinciji Idlibu. Smatra se nasljednikom Nusra Fronta, sirijskog ogranka terorističke mreže Al-Kaide, od koje se skupina u međuvremenu distancirala, promijenivši i ime u nekoliko navrata.

Ova džihadistička skupina očigledno dobiva potporu Turske, a u to je uvjeren i čelnik Sirijskog opservatorija za ljudska prava Ramy Abdel Rahman.

'Turska zna za operaciju, zna sve pojedinosti i dala je zeleno svjetlo za nju', kaže on.

Na sjeveru Sirije je od 2020. na snazi prekid vatre uz posredovanje Rusije i Turske, koji je, doduše više puta prekršen. Fronte se u posljednje vrijeme gotovo nisu promijenile – oko dvije trećine zemlje pod kontrolom su Asadova režima, uključujući regiju Alep. Džihadisti drže područja u pokrajini Idlib, dok kurdske milicije drže područja na sjeveroistoku. Turska također kontrolira dijelove Sirije u pograničnom području, podupirući tamošnje pobunjenike.

Zašto je Alep tako važan?

Prije građanskog rata grad Alep imao je oko 1,7 milijuna stanovnika. Drugi je to najveći sirijski grad iza Damaska. Grad je bio važna gospodarska metropola. Već 2012. pobunjeničke snage uspjele su preuzeti kontrolu nad dijelovima ovog grada, zbog čega su se vodile žestoke borbe. Tek krajem 2016. vladine trupe uspjele su ponovno zauzeti istočna područja grada, no Alep je sada razoren, a iz njega se iselilo tisuće stanovnika. Tisuće ljudi i sada pokušava pobjeći iz grada, otkako se sukob ponovno rasplamsao.