Do nuklearne katastrofe u Japanu, malo je tko mislio da će Zeleni toliko skočiti uvis i da će vlast demokršćana pasti u Baden-Württembergu u druge ruke negoli u CDU-ove, stranke koja već punih šest desetljeća (zapravo, od 1953) drži palicu te prevažne savezne njemačke države.

Ali ni brzi ekonomski rast te savezne države od 10 milijuna stanovnika ni činjenica da ima relativno mali postotak nezaposlenih nisu pomogli Angeli Merkel da izbjegne neugodnost da preda zelenim antinuklearcima vođenje toga konzervativnoga feuda.

Rezultat izbora, osim što jest stanoviti i nemali akt poniženja za kancelarku, koja, hoće-neće, sada mora tresti prašinu koja je na njezina ramena doletjela, više nego simbolično, iz nuklearki u Fukushimi, predstavlja i opasnost za CDU u cjelini s obzirom na to da nas povijest uči da je snaga stranke na jugoistoku zemlje dosad bila preduvjet za nacionalne pobjede. Šamar koji je dobio CDU je gromoglasan: svaki je četvrti glasač pokrajine birao Zelenu stranku koja se popela čak na 24,2 posto glasova (SPD je dobio manje: 23,1 posto!).

Gospođa Merkel, doktorica fizike, uvijek je branila nuklearnu energiju, ali se prošle jeseni njezina koalicija opredijelila za strategiju izvlačenja. Kad je puknula Fukushima, Njemci su se pobunili u velikome broju, a Zeleni su krenuli u siloviti juriš. Merkel se nije snašla, dala je moratoriji od tri mjeseca na gašenje, ali se odlučila za preventivno isključivanje sedam starih nuklearki.

Surove Fischerove i Kohlove kritike

Ta odluka, pored činjenice da je Njemačka ostala suzdržana u Vijeću sigurnosti, kad je u pitanju napad na Gadafijev režim, te odluka da se njemački brodovi povuku s Mediterana, doveli su do toga da konzervativni glasači budu šokirani i da mnogi od njih glas daju Zelenima.

Na kritike bivšeg ministra Joschke Fischera, stigle su i one njemačkog političkog pontifexa Helmuta Kohla, izravno usmjerene na kancelarku čija će politika, kaže Kohl, dovesti zemlju do pozicije energetske krize i ovisnosti. Ljudima je, jednostavno rečeno, prekipjelo.

Ako ono što se dogodilo u Japanu pojašnjava što se dogodilo u državi s četiri nuklearke, a gdje je potučeni premijer Stefan Mapus bio predani zagovornik nuklearne energije, bilo bi ipak nekorektno pripisati strahu od eventualne nuklearne havarije ono što se dogodilo u Baden-Württembergu. Jest, Zeleni su zahvaljujući okolnostima podvostručili svoj rezultat i euforični su, ali su izbori, prije svega, ipak bili nekakav referendum o izvršnoj vlasti koalicije demokršćana i liberala.

Problemi kršćansko-liberalne koalicije idu daleko dalje od fiskalne i monetarne politike, neobjašnjive suzdržanosti od intervencije u Libiji, vanjskopolitičkog pozicioniranja uz Rusiju i Kinu, nove nuklearne politike ili obnove vojske, koja će sada biti isključivo profesionalna, a to predstavlja riskantan potez koji bi mogao ugroziti sustav volontiranja u bolnicama i socijalnim ustanovama, ali i samu vojsku kojoj je potrebno čak i do 15.000 volontera godišnje za civilne poslove, za što čak i novi ministar obrane Thomas de Maizière smatra da je upitno hoće li se postići.

Naime, liberali FDP-a imaju grozan rejting (na izborima od nedjelje u Rheinland-Pfalzu ne prelaze izborni prag!) i svi se pitaju koliko će frau Merkel uspjeti izdržati uz tako loše pozicioniranog saveznika s obzirom na to da bi Westerwelle mogao pasti i prije stranačke konvencije u svibnju.

Pokvareni kompas

Merkel je ošamućena, Zeleni su prouzročili pravi politički potres, ali kancelarka zasad neće popustiti čak ni kada liberali pucaju po šavovima: savezni ministar gospodarstva Rainer Brüderle morao je odstupiti s čelnog mjesta stranke u Rheinland-Pfalzu.

Kancelarka, barem je tu spokojna, nema protukandidata unutar CDU-a te izjavljuje, na temelju te sigurnosti, da neće mijenjati svoju politiku iako se nakon nedjelje definitivno pokvarila busola na komandnom mostu njezina broda. Čini se izuzetno teškim, gotovo nevjerojatnim, da jedrenjak Angele Merkel stigne čitav do saveznih izbora 2013.