Predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Antunovac Ivanovac, Stjepan Šerić, na Facebooku se osvrnuo na komentar Ljube Ćesića Rojsa koji je upućen predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću na prijemu povodom obilježavanja VRO Oluja. Kada je upitan o ministru Ivanu Anušiću kazao da ga 'nigdje nije vidio' u operacijama 1995. godine
'Krstičević i Kotromanović, moji ratne kolege, su svemirski brod za sadašnjeg ministra Anušića. Za mene je napisao da sam udbaš, da koliko sam ja general, toliko da je on Srbin. Mene uspoređivati sa Srbima... On je za mene onda smeće i ništarija. Vraćam isto mjerom', poručio je Rojs.
vezane vijesti
Komentar predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Antunovac Ivanovac, Stjepana Šerića, prenosimo u cijelosti:
'Da pokušam odgovoriti 'generalčini' i sličnim 'generalčinama' gdje je bio Ivan Anušić 1991.- 1992. godine. Činjenica je da je 'generalčina' prevozio redarstvenike na Plitvice na „Krvavi uskrs“ te ubrzo nakon toga postaje pomoćnik ministra. Ovaj je heroj ipak jako malo dana bio izložen pogibelji, hladnoći i strahu, a nije ni gledao stradavanje svojih suboraca, pa bi ipak trebao razmisliti prije no što nekom drži slovo.
Ne umanjujući vrijednost velike VRA 'Oluja', ipak bi možda trebalo podsjetiti sve one koji VRA 'Oluju' ističu kao jedino vrijedno u Domovinskom ratu i kao mjerilo doprinosa u stvaranju neovisne države Hrvatske, da je Hrvatska pobijedila u ratu 15. siječnja 1992. godine kada je međunarodno priznata kao država. Hrvatski branitelji od Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Pakraca, Virovitice, Požege, Karlovca, Šibenika, Zadra, Mostara i Dubrovnika slomili su napadnu moć srpsko - crnogorske vojske i pobunjenih Srba i stvorili uvijete za ono će tek slijediti.
Da napišem tko je bio Ivan Anušić u tim teškim vremenima! Bio je u pravo vrijeme na pravom mjestu gdje se umiralo za Domovinu! Kao malodoban prijavljuje je se u ZNG i zadužuje pušku M-48 br. 59716 a nakon toga AP br.71392. Kao pripadnik trećeg pješačkog voda, četvrte bojne 106. brigade angažiran je na prvoj crti obrane južno od Osijeka na Orlovnjaku. Tako je bilo sve do 06. listopada 1991., kada se u napadu 12. mehanizirane brigade na prvu crtu obrane Orlovnjak sa suborcima našao u okruženju neprijatelja od kojih je 7 poginulo ili se vode kao nestali, a 16 pripadnika ZNG-a je ranjeno. On je imao sreće, Božje pomoći ili sposobnosti pa se uspio spasiti iz okruženja i možebitne pogibije koja je zadesila njegove suborce.
Nakon toga angažiran je na crti obrane južno od Osijeka Seleš do 22. studenog 1991. godine kada je u napadu neprijateljskih snaga 12. mehanizirane brigada, 544. motorizirane brigade, 126. lake brigade, pobunjenih Srba i četnika svladan otpor branitelja, a kojom prilikom je poginulo 18 pripadnika HV-a, a njih 45 je ranjeno. Tamo je bio Ivan Anušić. Bio je i poslije toga u obrani svoga sela Antunovca do 5.prosinca 1991. kada je slomljen otpor branitelja, a njegovo rodno selo okupirano. Bio je i poslije toga na obrambenoj crti južno od Osijeka Kolođvar- Briješće. Uz sve navedeno branio je Hrvatsku u Dubrovniku, Zadru, Okučanima, na Velebitu i u Mostaru u biti bio je svugdje gdje je trebalo braniti HR.
Za razliku od Vas, gospodine generale Rojs, Ivan Anušić, ministar obrane RH, borio se s puškom u ruci, njega je bilo strah, bilo mu je hladno, svaki dan mu je bi isti, gledao je suze majki poginulih suboraca, isplakao je suze za poginulim bratom, Hrvatskim braniteljem. Točno je ono što vi kažete, on je bio tamo gdje Vi niste bili, ne umanjujući pri tome i Vašu zaslugu u domovinskom ratu. Vi gospodine generale Rojs kažete da neki koji su mogli a nisu htjeli braniti svoju domovinu iz njima možda i Vama poznatih razloga vladaju našom, krvlju stečenom, domovinom. A upravo jednom takvom se Vi dodvoravate i njegov ste glasnogovornik. Napadate istinske branitelje jer mislite da vam formalni autoritet generala to dozvoljava. Varate se i Vi i vama slični. Da bi imali pravo govoriti autoritetom hrvatskog časnika morate biti sljedećih moralnih vrijednosti:
'Kao potpun, otvoren, pošten i ponosan čovjek mora se čuvati svakog kažnjivog čina, licemjerstva i koristoljublja. Mora se čuvati nezdravog častohleplja, mora se truditi, da postigne odlikovanja, čast i slavu, ali samo putem vjernog i hrabrog izvršenja dužnosti. Mora poštivati nadređene i podređene. Mora se kloniti pijanstva, kartanja i lakoumnog pravljenja dugova. Držanje neka mu bude muževno i slobodno, ponašanje pristojno, skromno i mudro a govor uvijek iskren i jasan. Višima dužnu počast neka ne uskrati, a da pri tomu uvijek čuva svoj ugled.'
