Velika Žuži dvadeset i dvije godine je pisala poznatu kolumnu za hrvatski tjednik Gloria – ukupno 1.088 članaka, te brojne knjige. Legenda hrvatske modne scene nikad se nije ustručavala govoriti i pisati o stvarnim muško-ženskim odnosima. Posljednji je tekst napisala u studenom prošle godine.

Žuži Jelinek rođena je kao Suzana Faber u Budimpešti 1920. i bila je najmlađe od troje djece u siromašnoj židovskoj obitelji. Njeni roditelji su oboje bili gluhi, a upoznali su se Budimpešti. Žuži je sa 17 godina počela raditi u pariškoj tvornici Nine Ricci kao krojačica, a kraće vrijeme radila je za svjetski poznatu modnu dizajnericu Coco Chanel.

Zbog početka Drugog svjetskog rata, u Zagreb se vratila 1939. Po povratku je otvorila krojačku radnju u kojoj je šivala za bogate židovske porodice. Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa je naučila čak sedam jezika.

Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) sva tri Žužina brata su stradala, Imre 1941. u zatvoru Kerestinec, Aleksandar-Šanji u Koncentracijskom logoru Jadovno i Ivan na nepoznatom stratištu. Za vrijeme boravka u Rijeci, kamo se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u Koncentracijski logor Jasenovac. Na Sušaku je otišla do talijanskog časnika kojeg je zavela te na taj način spasila roditelje od sigurne smrti, navodi se u njezinoj biografiji.

S posljednjim suprugom Miloradom Ronkulinom s kojim se vjenčala u 80. godini


S kćeri Dianom i unukom Suzy

Njen život nalik je sočnoj filmskoj priči. U svoj četvrti brak stupila je s 80, a kako se navodi u njezinoj biografiji, odbila je Titovu poslovnu ponudu zbog čega je morala napustiti Jugoslaviju, a odbila je i slavnog Spielberga koji je, kaže biografija, htio o njoj raditi film.

Priznala je kako se dva puta udala iz ljubavi, dva puta zbog interesa, da je imala mnogo ljubavnika, da je četiri puta dotaknula dno i opet se dizala. Svojih pogrešaka i poraza nikad se nije stidjela i o tome je otvoreno govorila.

'Kad si mlad, ne smeta ti siromaštvo. Kad ostariš, stvari se mijenjaju i novac postaje vrlo potreban. Plaćam dva domara i kuharicu i oni se brinu o mojim i potrebama moga supruga. Sada nam je važno imati poslugu, a za to treba raditi i brinuti se dok si još mlad. Starost ne smije nikoga zateći bez imetka, jer onda je sve još teže. Kako bismo mi sada?' izjavila je prije pet godina.  

'Dobrog muža same morate stvoriti', govorila je Žuži

Nerijetko je govorila o tajni svog uspjeha i zaključila kako bez hrabrosti nema ničega, poštenje je važnije od svega, samo uporni preživljavaju, novcem treba znati raspolagati, paziti na izgled i ne trošiti riječi uzalud. Svojim osmijehom i znatiželjom redovito je šarmirala svakog sugovornika. Sebe je nazivala običnom šnajdericom i ženom koja se u životu znala boriti.

Žene je u svojim knjigama i kolumnama savjetovala o svemu, ne samo o muškarcima, a ovo su neke od brojnih Žužinih poruka ženama.

'Nikad nemoj bacati zmazanu vodu dok nemaš čistu! Da ne ostaneš na suhom! Važno je biti optimist i vedre naravi, a najvažnije je biti zaljubljen! Žuži smatra da bez ljubavi žene gube životni elan i ranije dožive starost. Ipak to vrijedi i za muškarce. Osvajajte da biste vi bile te koje biraju, da si poljepšate život, da postanete netko jer će vas drugi cijeniti…', tako je govorila vječno nasmiješena Žuži Jelinek.

O ljubavi je pak ovako govorila:

'Prava ljubav ne prođe nikada. Mojeg prvog muža, Jelineka, voljela sam i s veseljem sam radila po cijele dane da bismo nešto stekli. On me je prevario s guvernantom i ja preko toga nisam mogla prijeći. Sada bih drukčije postupila. Ostala bih s njim. Još ga uvijek sanjam. Kad se moja kći razvodila, ja sam je htjela spriječiti. Rekla sam joj neka barem prije toga nađe nekoga. Nemoj bacati zmazanu vodu dok nemaš čistu. Nije me poslušala. Imala sam mnogo ljubavnika, ali nikada nisam varala muževe. Meni je to previše komplicirano. Velik je to posao organizirati život s mužem i ljubavnikom.
Moj Ronkulin krasan je čovjek. Ja znam ponekad biti teška, planem i onda svašta kažem. On samo ode iz sobe i nakon nekog se vremena, kada se uvjeri da me je sve prošlo, vrati. Pita me treba li mi nešto. Ja tada ponovno shvatim − to je čovjek za mene!'