Iveković je rođen 1938. u Zagrebu, francuski Collège Marceau maturirao je 1956. u Parizu, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Od 1961. do 1991. obnašao je niz dužnosti u saveznim partijskim i državnim tijelima, te bio jugoslavenski ambasador u Tanzaniji (1981-1984) i Egiptu (1989-1991).

Bio je glavni urednik časopisa za društvena pitanja „Naše teme“ u Zagrebu (1980-1981.), bavio se međunarodnim poslovima u kojima se bio usredotočio na komparativnu politiku i afrikanologiju.

Od 1992. do umirovljenja predavao je komparativnu politiku, te ideologiju i razvoj na Američkom sveučilištu u Kairu, gdje je stekao zvanje redovitog profesora, nakon čega se vraća u Hrvatsku i prati procese na Bliskom istoku, na Balkanu i na području Kavkaza i Centralne Azije.

Od 2009. do 2014. objavio je desetke analitičkih članaka na zagrebačkom portalu H-Alter.org.

Među inim autor je knjiga „Palestinski oslobodilački pokret“ (Beograd, 1976.) „Afrika u transformaciji“ (1985.) i „Afrika u borbi za drugu nezavisnost“ (1990.) objavljenih u Hrvatskoj, „Neopatrijarhat i političko nasilje“ (1996.), „Politička ekonomija etnonacionalnih i regionalnih sukoba na području bivše Jugoslavije i Transkavkazije“ (2001.), izdanih u Italiji, te „Bliski istok i Sjeverna Afrika; uvod u politiku i razvoj“ (Egipt, Kairo, 2007).