'Išao sam s prijateljima na kupanje kada sam začuo neke zvukove iz obližnjeg šumarka kraj kupališta u Osijeku. Održavao se u to vrijeme jedan od prvih Pannonian Challangea, natjecanja u ekstremnim sportovima. Ugledao sam vozača koji je radio salto unatrag. Nešto me stisnulo u želucu, ali sam znao - to je to!', prisjeća se samog početka za tportal profesionalni vozač BMX-a i jedini sudac za BMX freestyle u Hrvatskoj, 28-godišnji Osječanin Igor Vukadinović, popularni Poky.

Imao je tada 14 godina. Bio je, reći će za sebe, klinac. Čekao je rođendan samo s jednom željom - kako bi uštedio dovoljno novca za kupovinu svojeg prvog BMX-a. Iako mu roditelji nisu bili oduševljeni tom idejom, podržavali su ga.

'Koliko puta mi se probušila guma, a još ju nisam znao ni promijeniti, pa bi tata dolazio po mene. Prvi bicikl sam platio tisuću kuna. Čak nije bio ni toliko loš, ali ni dobar kao ovi današnji. Sada dobar možete pronaći za 3000 kuna, a težak je 12 kilograma. U ono vrijeme, kada sam počinjao, težili su preko 20 kilograma, sve je bilo debelo i lomilo se. Ali kako se kaže - koliko para, toliko muzike', priznaje on.

Iako je sve počelo kao strastveni hobi, ovaj sport je za Igora Vukadinovića prerastao u posao. Dvije godine mu je trebalo samo da nauči preskočiti skakaonicu, a onda još svladati pojedine trikove. Na pragu punoljetnosti s ekipom je počeo posjećivati natjecanja, ali i osvajati nagrade te zarađivati s BMX-om. Od bicikla nije htio odustati.

'Uvijek sam vjerovao da će biti nešto od toga. Pa nisam se valjda džabe lomio i padao s bicikla u zadnjih 15 godina. Suđenje je došlo kao šećer na kraju', kroz smijeh će ovaj Osječanin, dodajući da trenutno vozi bicikl vrijedan oko 10.000 kuna.

Na bolničkom rendgenu već ga, kaže, svi vrlo dobro poznaju.

'Nekoliko puta sam slomio nogu, operirao koljeno, natukao rebra, zglobove, laktove. Nekoliko je udaraca bilo i u glavu. To je normalno u sportu', otkriva Igor Vukadinović drugu, ne baš privlačnu stranu.

Bilo je i nekoliko trenutaka poslije toga, priznaje, kada se bojao ponovno sjesti na bicikl.

'Najgore je bilo poslije operacije koljena, kada sam morao mirovati šest mjeseci, ali i neka dva, tri prije toga. Nije mi se bilo svejedno vratiti, a posebice raditi trik zbog kojeg sam pao', kaže Poky.

Otkada je počeo suditi, rjeđe ga se viđa na BMX-u, iako ga još nije 'objesio o klin'.

'Sve ovisi o ekipi. Nikada nije pametno voziti sam jer ako slučajno padneš i ozlijediš se, nema ti tko pomoći, u najgorem slučaju zvati hitnu. Zato uvijek vozim s nekim', otkriva zlatno pravilo BMX-aša.

Roditeljima čija se djeca odluče za ovaj ekstremni sport sugerira da krenu s time što ranije. Čim se nabavi BMX, uz njega je neophodno, dodaje, odmah kupiti štitnike za koljena, potkoljenice, zglobove i laktove. Kaciga je, također, neizostavan dio opreme.

'Ima nekoliko vozača koji su na vrhu te scene, a počeli su voziti s pet godina, od malih nogu. Nekoliko godina potrebno je da se naviknu na bicikl kako bi uopće počeli raditi trikove', dodaje ovaj profesionalni vozač BMX-a koji sada od toga i živi.

'Dobro, ne baš kao vozači iz primjerice SAD-a, koji imaju i svoje skate parkove. Velika je razlika u zaradama vozača BMX-a u Hrvatskoj i inozemstvu. Još nismo na toj razini da si od nekog ugovora, primjerice, možemo kupiti stan', kaže.

Službenim podacima ne barata, ali pretpostavlja da trenutno u Hrvatskoj ima stotinjak aktivnih vozača BMX-a. Najviše ih je u Osijeku, pretpostavlja zbog natjecanja u ekstremnim sportovima, popularnog Pannonian Challengea.

'Tu dođu i vide svjetske prvake, što je fantastično!', smatra Poky.

Uz treninge, dodaje, dobar vozač BMX-a mora imati 'mrvicu ludila' u sebi, a u sudačkim vodama završio je slučajno, prije četiri godine. Kumovao je tome još jedan u nizu prijeloma.

'Slomio sam nogu tjedan dana prije Pannoniana, a kako bi me nekako iskoristili, pitali su me hoću li suditi. Nekako mi je to leglo, snašao sam se. Kada se prije dvije godine u Osijeku održavalo svjetsko FIS prvenstveno, htjeli su imati suce iz Hrvatske, pa su me pitali bih li sudio. I tako je počelo. Bili su zadovoljni time kako sam sve odradio i pozvali me na svoje daljnje stopove. Sudio sam tako u Kini, Japanu, Kanadi i Saudijskoj Arabiji', nabraja Poky, kojemu je prije nekoliko dana stigla i pozivnica za suđenje na ovogodišnjim Olimpijskim igrama mladih u Argentini kao uvertira za ljetne Olimpijske igre 2020., na kojima će BMX biti i zvanično predstavljen kao disciplina.

'Nisam mogao vjerovati. Prvo sam ugasio mobitel i upalio ga. Pogledao. Kad, stvarno... Stigao mi je poziv! Naravno da sam potvrdio dolazak. Ovo je sada highlight suđenja za BMX. Počašćen sam time i jedva čekam', uzbuđen je ovaj Osječanin, a u Argentini će biti jedan od svega tri suca za BMX iz cijelog svijeta te će s njima gledati i ocjenjivati trikove, njihovu težinu izvođenja, visine, to kako vozač doskače i odskače, brzinu vožnje po skate parku...

Sve će to zapisivati i na kraju izbaciti konačne ocjene. A što će on posebno gledati, pitamo ga.

'Volim kada vozači rade drugačije trikove od drugih', odgovara tportalu ovaj sudac za BMX, napominjući da se nove generacije vozača okreću u zraku po tri i više krugova, a istovremeno vrte upravljač bicikla.

I sam se često okušavao u različitim akrobacijama. U Osijeku je tako prije tri godine ovaj vozač BMX-a preskočio tramvaj, a godinu kasnije postavio si je još izazovniju prepreku - skakao je uvis na sredini visećeg pješačkog mosta. Obje je prepreke svladao. Najveći razmak od osam metara, kaže, preskočio je na jednom natjecanju u Njemačkoj.

'Stajao sam na zaletu jedno pola sata. Nisam se usudio. Onda sam rekao - sve ili ništa. I uspio sam. Doslovno je tako - skočiš i letiš', priznaje Poky, dodajući da je sa svojim biciklom od poda znao ići čak do devet metara uvis.

A kako se osjeća leteći zrakom?

'Najduže izgleda kada padaš (smijeh). Onda sve proleti u glavi. Koliko se puta dogodi prilikom salta unatrag da ti bicikl jednostavno stane na pola. I što onda? Snalaziš se nogama i rukama. Naučio sam se dočekati na noge barem kod salta. Najvažnije je naučiti padati, to nauči svaki vozač', zaključuje ovaj Osječanin.