Dan uoči izricanja presude o tužbama Hrvatske i Srbije, brojni srpski analitičari i parlamentarci izrazili su očekivanje da će tužbe biti odbačene. U Hrvatskoj isto je prognozirao predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac koji očekuje da će sud upozoriti i Hrvatsku i Srbiju da ne mogu izbjeći svoju odgovornost i sankcioniranje zločina time što će stvar prebaciti na tužbe za genocid. Ranije je politički analitičar Žarko Puhovski iznio uvjerenje da genocid neće biti moguće dokazati, a odvjetnik Anto Nobilo ustvrdio je da u Hrvatskoj 90-ih nije bilo genocida ni nad Hrvatima ni nad Srbima.

Međunarodni sud pravde, u presudi po tužbi BiH protiv Srbije, 2007. nije utvrdio odgovornost srpske vlasti na čelu sa Slobodanom Miloševićem za genocid u Srebrenici, gdje su srpske snage ubile više od 8.000 Bošnjaka. Vođen visokim kriterijima ICJ-a za dokazivanje genocida, Hrvatski pravni tim krenuo je dokazivati genocidnu namjeru Srbije da uništi Hrvate na područjima koja su trebala postati dijelom tzv. Velike Srbije. Istaknuli su hrvatska sela Škabrnju i Saborsko koja su izbrisana s lica zemlje te uništeni Vukovar i Ovčaru na kojoj je nad oko 200 hrvatskih branitelja i civila počinjen jedan od najgorih zločina nakon Drugog svjetskog rata. Srpski pravni tim uzvratio je istom mjerom - dokazivanjem genocidne namjere hrvatskog državnog vodstva na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom o protjerivanju Srba iz Hrvatske, temeljem transkripata s Brijunskog sastanka uoči Oluje.

U tužbi iz 1999. Hrvatska tereti Srbiju za smrt 12.500 ljudi, stradanja 7.700 logoraša i uništenje 1.500 vjerskih objekata. Prioritet službenog Zagreba je rješavanje sudbine 865 nestalih Hrvata, pa od Beograda traži podatke o masovnim, individualnim i tzv. sekundarnim grobnicama u Hrvatskoj i Srbiji. Zahtijeva i povrat kulturnog blaga otetog s okupiranih područja - ukupno 25.000 umjetnina iz 45 muzeja, tisuću religijskih artefakata i privatnih arhiva i biblioteka.

Srbija u protutužbi iz 2010. tvrdi da je u Oluji ubijeno 1.719 i protjerano 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, što je gotovo dovelo do nestanka te etničke skupine koja je prije Drugoga svjetskog rata činila 20 posto hrvatskog stanovništva, 1991. dvanaest, a danas samo četiri posto.

Današnja presuda bit će obvezujuća i bez prava na žalbu. I Hrvatska i Srbija traže odštetu o kojoj bi sud odlučio naknadno, po završetku postupka koji je Hrvatsku stajao 28 milijuna kuna, Srbiju oko šest, a obje su zemlje najviše novca potrošile na strane pravne stručnjake.

Taj konačni pravosudni epilog dugotrajnog i skupog procesa, u kojem su se vlasti u Hrvatskoj i Srbiji trsile dokazati da su one druge prekršile Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948., stiže u vrijeme novog zaoštravanja odnosa između dviju zemalja. Zbog netrpeljivosti aktualne vladajuće garniture u Beogradu i hrvatske predsjednice - podebljane nacionalističkom političkom opcijom - u jurišnom dolasku, mogla bi se propustiti prilika da se na krilima ove presude, temeljem njezina obrazloženja, smire političke strasti i krene stvarni proces pomirenja dvaju susjednih naroda. 

Srpski čelnici na nož su dočekali izjave Kolinde Grabar Kitarović o Vojvodini i političkim Hrvatima, pa tako srpski predsjednik Tomislav Nikolić, kako sada stvari stoje, neće doći na svečanost njezine inauguracije. Ona je, priznajući da je u kampanji bilo grešaka i lapsusa, priznala i da ne voli termin 'stanje u regiji' jer je 'riječ o samostalnim državama Jugoistočne Europe'. Kao problem u odnosima sa Srbijom, uz nedefiniranu granicu, izdvojila je i to što tamošnji Hrvati nemaju ista prava kao Srbi u Hrvatskoj, zbog čega bi ona voljela da vlada Srbije 'u sklopu tog njihovog pristupanja EU-u riješi pitanje Hrvata u Srbiji'.

A još proljetos, kad su se pravni timovi dviju zemalja upinjali dokazati genocidne namjere tadašnjih vlastodržaca u zemljama nasljednicama SFRJ, činilo se da je pomirenje na pomolu. Vesna Crnić Grotić, glavna zastupnica Hrvatske, naglasila je da bi raščišćavanje s krivim predodžbama u Srbiji o događajima iz devedesetih bio početak pomirenja na području bivše Jugoslavije; voditelj srpskog tima Saša Obradović smatrao je da je cilj već ostvaren jer je prikazana istina o stradanju Srba, što je put za pomirenje u svjetlu nezastarijevanja ratnih zločina.

Uz novo jačanje napetosti, koje se ogleda i u jučerašnjoj izjavi srpskog predsjednika Tomislava Nikolića da bi Srbija ubuduće mogla vraćati Hrvatskoj dopise na latinici, sigurno je da će presuda, kakva god ona bila, za mnoge biti nezadovoljavajuća, pa i 'posve idiotska'. Upravo tako su hrvatsko-srpsku tužbu za genocid svojedobno ocijenili autori britanskog Economista, zaključujući da će od nje profitirati samo odvjetnici, od kojih su mnogi Britanci.