Zagrebački Županijski sud objavio je presudu Milanu Martiću i Milanu Čeleketiću za raketiranje hrvatskih gradova Zagreba, Jastrebarskog i Karlovca. Čeleketić je proglašen krivim za raketiranje Zagreba i Karlovca te je dobio maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora. On trenutno živi u Srbiji, državi koja ga odbija izručiti
Sa životnom putom ratnog zločinca Milana Martića, bivšeg šefa policijske postaje u Kninu koji je postao prvi čovjek tzv. Republike Srpske Krajine, hrvatska javnost dobro je upoznata. Na ovom suđenju sudilo mu se samo za granatiranje i raketiranje Karlovca i Jastrebarskog jer je za raketiranje Zagreba već osuđen na Haškom sudu. Za taj je zločin dobio sedam godina.
vezane vijesti
Martić je pred Haškim sudom već osuđen na 35 godina zatvora kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata koji je vodio bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević, a u presudi je uz granatiranje Zagreba, u kojem je u svibnju 1995. poginulo sedam osoba, a deseci su ranjeni, naveden niz drugih zločina nad hrvatskim civilima, pri čemu su ubijene stotine ljudi, uglavnom staraca i žena.
Odluka o podizanju optužnice i pred hrvatskim sudom donesena je nakon saznanja da tužiteljstvo Haškog suda, koje je Martića tada već teretilo za raketiranje Zagreba, ne namjerava optužiti i Čeleketića, kao i da haškom optužnicom nisu obuhvaćena raketiranja Karlovca 1. i 2. svibnja te raketni napad na Jastrebarsko 3. svibnja 1995. godine.
Raketiranje Zagreba, Jastrebarskog i Karlovca provedeno je kao osveta za hrvatsku vojnu operaciju Bljesak u zapadnoj Slavoniji u svibnju 1995.
Martić kaznu služi u Estoniji, odakle se često žali na uvjete koji su, kako navodi, znatno drukčiji od onih u kojima druge osobe osuđene pred ICTY-jem služe kaznu u ostalim europskim zemljama, poput Danske, Belgije, Norveške, Švedske, Velike Britanije, Francuske ili Njemačke.
Put karijernog vojnika
Milan Čeleketić karijerni je vojnik koji je cijeli život proveo u vojsci, najprije u JNA, Vojsci Jugoslavije i vojsci pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Rođen je 1946. godine u Mokrinu kod Kikinde u Vojvodini. Završio je srednju tehničku školu 1967., nakon čega upisuje Vojnu akademiju Kopnene vojske.
U vrijeme počinjenja zločina bio je zapovjednik tzv. Glavnog štaba Srpske vojske Krajine (SVK). Tu je dužnost obnašao od veljače 1994. do svibnja 1995. godine.
Informacije se razlikuju o tome je li smijenjen je s dužnosti ili je podnio ostavku u svibnju 1995., nakon što je Hrvatska vojska oslobodila područja zapadne Slavonije u operaciji Bljesak. U lipnju 1995. godine načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilo Perišić odbio je unaprijediti Čeleketića u čin general-potpukovnika, i to ne zbog počinjenih zločina, već zato što ga je smatrao odgovornim za gubitak teritorija za koji je bio odgovoran kao zapovjednik vojske pobunjenih Srba u Hrvatskoj. U listopadu 1995. Čeleketić je umirovljen iz 40. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije.
Prema pisanju srbijanskih medija, danas mirno živi s obitelji u Subotici.
'Savjest mi je potpuno mirna'
U srpnju 2019. godine protiv Čeleketića je podignuta optužnica za granatiranje Siska 1995. godine, u kojoj stoji da su u svibnju 1995., kad je Hrvatska krenula u akciju Bljesak, naredili neselektivno bombardiranje Siska, svjesni da bi zbog velike koncentracije civilnog stanovništva nasumična topnička paljba mogla prouzročiti prekomjerne ljudske gubitke i značajna oštećenja na civilnim objektima.
Čeleketić, prema pisanju Večernjih novosti, ne istupa u javnosti, ali je za njihov medij u ljeto 2019. godine nakon 25 godina šutnje komentirao podizanje optužnice za granatiranje Siska.
'Neka oni rade svoj posao. Terete me da sam gađao stadion, a ne navode da su odande djelovali u Bljesku. Savjest mi je potpuno mirna, sjedim s prijateljima i uživamo u nedjelji', kazao je tada Čeleketić.
Portal Srpska Caffe u tekstu iz 2017. godine svrstao je Čeleketića među zaboravljene zapovjednike, kojih se gotovo nitko ne sjeti ni povodom državnih obljetnica ni povodom vojnih svečanosti.
