Zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju u produljenom trajanju te kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju u produljenom trajanju, Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podignulo je optužnicu protiv Josipe Osonjački i Vladimira Smrtića te propale Obrtničko štedno-kreditne zadruge Varaždin od koje 154 vjerovnika traži 15 milijuna kuna
Prvookrivljena Osonjački bila je od 2001. do 2003. voditeljica računovodstva OŠKZ-a, a od 1. kolovoza 2003. do 1. siječnja 2008. v.d. upravitelja, dok je Smrtić bio od 2001. do kolovoza 2003. upravitelj, a do 2008. savjetnik, ali je stvarno i dalje vodio poslovanje OŠKZ-a.
Optužnica ih tereti da su kao osobe odgovorne za zakonito i uredno poslovanje OŠKZ-a, odnosno pravilno vođenje knjigovodstvene dokumentacije i sastavljanje istinitih završnih financijskih izvještaja, zajednički i dogovorno djelovali u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi za zadrugu u iznosu od 8,6 milijuna kuna, a na štetu štediša, njih 122.
Nepripadnu korist za OŠKZ su pribavljali, kako tvrdi Državno odvjetništvo, tako da su od 2001. do 2008. prikupljali novčana sredstva od fizičkih i pravnih osoba, iako su znali da je OŠKZ Varaždin zapao u financijske teškoće, dijelom i zato što nije naplatio svoja potraživanja nastala po osnovi odobrenih zajmova većem broju osoba. Tako svojim poslovanjem OŠKZ nije ostvarivao pozitivne rezultate, već gubitke koji nisu prikazivali u završnim financijskim izvješćima, već su ih prikrivali pred vjerovnicima i nadležnim tijelima zaduženim za nadzor poslovanja.
Državno odvjetništvo u optužnici navodi za koliko su lažirana završna izvješća svake poslovne godine počevši od 2001. godine. Tako je te godine ukupni prihod obračunat u iznosu od 3,26 milijuna kuna, ali u to je neosnovano ubrojen i prihod od nenaplaćenih zateznih kamata na sumnjiva potraživanja od 80 tisuća kuna, iako su stvarno obračunate kamate na ta potraživanja iznosila 1,2 milijuna kuna. Tako je prikazana dobit od 64 tisuće kuna, a zapravo je ostvaren gubitak od 656 tisuća kuna.
Na isti način postupalo se 2002, kada je prikazan prihod od 2,5 milijuna kuna, a dobit od 36 tisuća kuna, iako je zapravo stvoren gubitak od 2,8 milijuna kuna. Godinu dana kasnije prikazana je dobit od 26 tisuća kuna, a zapravo je ostvaren gubitak od 1,5 milijuna kuna, dok je 2004. gubitak iznosio milijun kuna, a iskazana je dobit od 36 tisuća kuna. Godine 2005. prikazana je dobit od 24 tisuće kuna, a zapravo je ostvaren gubitak od 2,5 milijuna kuna, dok je 2006. gubitak bio 562 tisuće kuna, a prikazana je dobit od 18 tisuća kuna…
Za razliku od Vladimira Smrtića, koji se tijekom istrage branio šutnjom, Josipa Osonjački iznijela je svoju obranu. Nakon što je Smrtić otišao u mirovinu, kako je pojasnila, postavljen je za savjetnika tako dugo dok se ne riješe sva sporna potraživanja, pa se i dalje ponašao kao upravitelj. Međutim, već 2003. situacija postaje sve gora, jer se potraživanja nisu riješila, iako su išla utuženja.
'S time su upoznati članovi Skupštine, Nadzornog odbora i drugi', ustvrdila je Osonjački te dodala da se stalno računalo da će se sporna potraživanja nekako naplatiti. Prvookrivljena je tijekom istrage isticala da se protivila opisanom načinu knjiženja te se zbog toga sukobljavala sa Smrtićem, ali zadnja je bila njegova, dok je njezina uloga bila samo formalna. Što o tome veli Smrtić, saznat će se tijekom suđenja, ukoliko i tada ne bude šutio.
