Ministru Primorcu te večeri, istini za volju, nije bilo lako. Sanader ga je poslao u grotlo Spaladium Arene da stoički otrpi zvižduke namijenjene njemu, ispričavši svoj izostanak pripremama drugog dežurnog izaslanika, ministra Polančeca, za put u Moskvu na pregovore o rješenju plinske krize. Primorac, kojeg Sanader voli nazivati najboljim šoumenom u vladi, borio se i s očajnim engleskim službene prevoditeljice te predsjednikom Međunarodne rukometne federacije Hassanom Mustafom, koji mu je ukrao šou – cijela dvorana ga je dozivala 'javi se'.

Zvižduke Sanaderu Primorac je pokušao neutralizirati još jednim populističkim potezom – umirivanjem publike pozivanjem na Torcidu, 'najbolje navijače na svitu', kako je rekao. Da je pravih Torcidaša u dvorani uistinu i bilo, vjerujemo da bi u tom trenutku iz dišpeta na Gerflor poletjela i koja prošvercana baklja, pa bi ministru bolje od Sanadera došla Đurđa Adlešić i njezin famozni zakon o sprečavanju nasilja na sportskim borilištima, koji javnost već mjesecima iščekuje.

Vrhunac je, međutim, tek uslijedio – ministar se zahvalio svima koji su omogućili ovaj spektakl, 'od onih najmanjih, koji su gradili dvorane, do vas koji ovdje večeras uživate', kako je rekao. Kako su se u tom trenutku osjećali ljudi koje Primorac naziva 'onima najmanjima', a koji su dane, noći, ljeto i zimu proveli na gradilištu, jurili rokove i ispunjavali uvjete skandalima opterećenih javno-privatnih partnerstava koja ćemo otplaćivati godinama?

Svjestan da ljudi umjesto političkih govorancija žele vidjeti 'paklene' na djelu, Primorac je zaključio kako je 'rukomet sport koji svi igraju, ali pobjeđuju Hrvati', te se još jednom pozvao na sveto ime premijersko. I ponovno ga je poklopila salva zvižduka, čiji eho u superakustičnoj Spaladium Areni bi morao napokon natjerati političare da razmisle o tome hoće li se i nadalje kititi tuđim perjem i zloupotrebljavati sportske uspjehe u populističke svrhe. Ma koliko dobrim šoumenima ih njihovi šefovi smatrali.