Preostalo je samo nekoliko sati u 2008. godini: menadžerska svita iz moćnih tvrtki i banaka opija se u luksuznim hotelima. Po salama ispunjenim namještajem za čiju kupnju valja spiskati budžet dviju afričkih država, gospoda menadžeri sa svojim damama u biranom društvu halapljivo miješaju morske specijalitete, francusku salatu, janjetinu i skupe šampanjce. Skorojevići novoga doba čekaju novo ljeto bučno i rastrošno, baš kao što su zadnjih desetljeća navikli živjeti.

Istodobno, u naizgled luksuznoj vili u zagrebačkoj Kozarčevoj ulici sasvim drukčiji prizor. U mraku povećeg dnevnog boravka umotani u kockaste deke sjede Mirjana, sveučilišna profesorica i Ivo, tranzicijski premijer. Lica im obasjava svjetlo s plazma televizora koji svjedoči da je obitelj donedavno proživljavala bolje dane.

Gledaju tradicionalno loš HRT-ov praznični program i ispuštaju oblačiće pare iz usta čim prozbore.

- Počela je pucnjava vanka, jetko će ona.
- A je, ka i svaku godinu. Ko bi to moga spriječit, zdvojno će on.
- Ti sigurno ne. Nisi moga spriječit ni ovo. Da ja moran čekat Novu godinu u ledenoj kući. Misliš da je Berlusconijima ovako? Pahorima? Čoviče, Dodiku je bolje nego nama, a ni državu nema. Još.
Ivo teško uzdahne i ispusti gust oblak iz usta i nosa.
– Bit će bolje, pokušava zvučati suosjećajno, pa joj ispod deke dodirne ruku. Ona se ljutito izmakne i još više namrgodi.

Objava Ive Sanadera, premijera, da će odsad država maksimalno srezati svoje troškove, neumitno nas dovodi do opisanih prizora dočeka predstojeće godine. Još dramatičnije bi moglo biti u sirotinjskim penthousima saborskih zastupnika, da ne spomenemo saborske umirovljenike.

Njih bi Sanaderove mjere štednje mogle do te mjere pogoditi da se ne bi trebalo čuditi odluče li za koju godinu osnovati stranku koja bi štitila njihove interese. Hrvatska stranka saborskih umirovljenika okupljala bi sve one vrijedne ljude koji ovoj zemlji nisu donijeli puno dobroga, ali su od nje uzeli maksimalno.

Suočeni s mjerama štednje, sada vjerojatno strepe da će neke od predstojećih blagdana, provesti, božemiprosti, kao i svi ostali umirovljenici.

Oni manje skloni ovakvim somnambulnim scenarijima ionako su svjesni da su Sanaderove mjere štednje, odgovornog trošenja i stezanja remena nova dimna zavjesa iz Banskih dvora.

Većina hrvatskih korisnika proračuna - umirovljenici, socijalno ugroženi, nastavno osoblje, pa i dobar dio medicinskog osoblja iz javnih zdravstvenih ustanova - ionako odavno nema dovoljno ni za trošiti; oni, pak, koji pustoše isti taj proračun i pozivaju na štednju, teško da će se ičega odreći – da to urade, dokinuli bi mogućnost vlastitog legalnog bogaćenja na račun proračuna, dakle, jedinu svrhu vlastitog boravka na vlasti.