Ako su Zagreb i ini hrvatski gradovi po nečemu notorni, onda je to po količini ljudi koji za dana ispijaju kave i prosipaju priče, tračeve, ispovijesti, žalbe, stručne savjete, fore, stavove, mišljenja i samouvjerene komentare, najbolje u vezi ljudi koji nisu prisutni, ali, ajde, može i nešto osobno. Nevjerojatna količina zabavnih, originalnih i povjerljivih nakupina rečenica uzaludno se rasipa zrakom i odlazi u svemir, a da ih nitko nije zabilježio, kompilirao i ostavio budućim generacijama na odgoj i obrazovanje.

E pa neće više tako. Zašto bi samo vanzemaljci imali tu privilegiju? Odsada nadalje svako malo ću vas prisluškivati i podijeliti sadržaj vaše struje svijesti oko kojekakvih vrućih i hladnih napitaka s ostatkom nacije. Da svi nešto naučimo. Da se kolektivno upoznamo. Mislim, to je minimum pristojnosti u tijesnoj obitelji od četiri i pol milijuna ljudi. I da vas utješim - ostat ćete savršeno anonimni. Dakle...

Umorna sam i dečko mi se ne javlja

'Moja jedina želja je da zaspim i da se normalno probudim. Već sam mislila da se prijavim u bolnicu jer sam toliko iscrpljena. Pa da me stave na infuziju i da mi daju nekaj... Jedno vrijeme me držalo to s nakitom, skupljala sam sve i svašta... al' nekak' me prošlo... (vadi ogrlicu iz torbice)... evo ti ova ogrlica, znam da voliš srebro, a ovo je jedino srebrno što imam u Zagrebu', teče ugodna priča dvije mlađe cure. Stvari naglo dobivaju mračniju dimenziju. Ne znam jesam li u pravu, ali brijem da su žene raspoložene za priču o muškarcima 24/7. Jasno, mahom se radi recenziji konkretnog tipa kojeg u društvu frendice mentalno rastaviš na proste faktore i doneseš stručni zaključak o njegovim evolucijskim minusima.

U ovom slučaju, dotični se ne javlja i nikako da donese odluku. 'Baš mi nije jasna jedna stvar, znaš ono, šalješ mi poruke i govoriš mi žao mi je kaj sam te razočarao i onda mu pošaljem poruku kaj ti 'oćeš od mene, više reci. Odgovorio mi je na to, i to u dva ujutro, porukom javim ti se ujutro. I onda se ne javi. Mogao je jednostavno odgovoriti da nema smisla, a ne ovak'... Kako god si u glavi postavim, nije mi jasan taj način.

Šalje mi poruke tipa - znam što osjećam prema tebi... došlo mi je da mu dođem doma, da ga pričekam dok ne izađe iz stana i ubijem ga.' - 'Fakat, j... te', odgovara frendica i dodaje – 'Znaš ono kad je netko na prvu simpa, a onda kad ga mrvicu upoznaš...' Cura s dečkom koji se javlja u dva ujutro pa se onda ne javlja uzvraća: 'Ovo mi je totalno nespojivo s njegovim ponašanjem do prije nekoliko mjeseci. Ovo sad mi je sve kao da imamo pet godina.'

Osim umora i dečka, postoji treći problem. Prekratka haljina: '...tak' je meni s ovom haljinom. Znaš ono, duža je, ali kad sjednem, ona se tak' digne.'

20 knjiga za kolokvij

Cure odlaze. Malo kasnije sjeda trojac od dva tipa i ženske. Teče priča o lazanjama bolognese, aluminijskim posudama i kako jedan od njih voli napraviti nekoliko manjih odjednom pa zamrznuti ostale. 'Onda ih samo izvadim i ispečem. Napraviš odjednom četiri obroka.' Konverzacija postaje manje razgovijetna, no najpričljiviji u skupini odjednom pojača decibele u grkljanu. Znam i zašto, muči ga broj dvadeset: '...Ma daj, stari, meni je literatura za kolokvij 20 knjiga i skripta od 40 stranica koje moram znati by heart.

Moram znati apsolutno sve, svu literaturu! To je samo jedan kolokvij. Moš' onda zamislit' kako izgleda ispit. Ne kažem da je teško, tako bi faks trebao bit'. Nije to prelagan faks... filozofija je meni ozbiljna stvar. Nama je prva godina najteža. Prva godina je uvijek eliminacija... Al' mene zanimaju radio i televizija, a ja to sada ne učim... Sutra cili cilcati dan učim. Mislim da ću ići u knjižnicu, nema mi smisla ostajat' doma.'

Ćakula počinje šarati oko vrućih studentskih tema kao što je kava iz automata: 'Mi smo stvarno sjebani na faksu. Mislim, nama je veći gušt popit' kavu u menzi nakon ručka ili s aparata u knjižnici, nego otić' normalno u birc... A jesi vidio njega (kolega s faksa, op.a.)... pijem ti ja kavu u menzi, dolazi on, gleda me, ja zakolutam očima. Grozno izgleda. Izgleda ka' da je izaša' iz sheltera za beskućnike. O, bože...'

U tom trenutku manje pričljivi frend za stolom pita ga bi li išao s njim u H&M poslije. 'Ne da mi se, stari', veli tip s 20 knjiga za kolokvij. 'Pa zaš' ne, trebam samo neš' pogledat'. - 'Ma daj, ti bi onda išao i u Müllera i ne znam gdje još...' Odlaze. Cura je prosjedila pola sata, da nije zucnula nijednu rečenicu.

Čekaj, Peking je u Kini?

Imamo novu postavu. Tip i dvije cure. Ubrzo postaje jasna raspodjela seksualnih orijentacija. Priča se o djeci. Jedna od frendica se obraća prisutnom frendu: 'Baš bi mogao imati lijepu djecu. Razmišljala sam kako je nama lakše dobiti djecu nego pederima. Ti moraš prolaziti kroz ne znam što, a ja samo, ako poželim dijete, imam ga s nekim.' Saznajem da je dečko bio u Americi i odradio jednomjesečnu ljubavnu avanturu s polukinezom. Tip veli da je otac njegovog ljubavnika iz Pekinga. Cura ga pita – 'Čekaj, Peking je Kina?'

'Koliko ste ono bili zajedno, tri mjeseca i to je to?' – 'Nismo bili ni mjesec dana.' – 'Pa kak' ti se uopće dalo? – 'Da mi vrijeme ljepše prođe.' Naš je loverboy našao tipa preko dating aplikacije za gejeve. - 'Imala sam i ja neku aplikaciju za ženske, ali sam je izbrisala', veli cura i daje kratak zaključak o Americi: 'Njihovo školstvo je drugačije od našeg. Nemaju glupe predmete kao mi. Psiha im je drugačija. Tamo se ljudi odgajaju da mogu sve što zamisle.'

Dođe mi da se glasno složim. Istina, Ameri vjerojatno imaju bar jedan pametan predmet na kojem su naučili gdje je Peking, unatoč legendarnom nepoznavanju geografije.

Zagreb milf festival

Konstelacija od dva tipa. Jedan si zamjera što je tako glupo radišan. Pokupio ga auto na putu za posao, a ovaj svejedno došao. Luda priča: 'Stari, kasnim na posao, pedaliram kao idiot i taman pred firmom frajer u autu skrene ispred mene i ja bam u njega. Prednji kotač totalno sjeban, ja se raspem po podu, dignem se da mu se naje...m mamice, a ono frajer iz firme. I što ću mu ja sad? Tako mi treba godišnji... mogao sam tražiti odštetu, dobiti bolovanje, popraviti bicikl, a ja ništa... otišao sam kao idiot na posao. Boli me ruka, ne mogu je podići. Koliko se ljudi tako obogatilo... Stalno mi se nešto događa, stari moj. Ma neka... boli me dupe.'

O da, tipovi pričaju o ženama. Ali sve je to malo općenitije od dečka koji se ne javlja nakon što to obeća u dva ujutro. Tip s razbijenim biciklom kaže drugom: 'Ma to ja govorim, stari... kaj ću se ja trudit' oko cure koja mi nije zgodna. Draže su mi onda šprehe s tipovima. Njih ne moraš slušati. A ženama je užasno napeto da ih slušaš. I kaj onda... ako ti je cura 'njeee' (teško mi je slovima opisati taj zvuk, op.a.), ma daj stari, 'ko bi rasipao energiju oko toga.'

Gledaju natpis na kinu Europa. Piše 'Zagreb film festival'. Kaže jedan drugom – 'Vidiš kako je svako slovo na svojoj pločici... ono, mogao bi ih prerazmjestiti. Ajde, što bismo mogli složiti?' Prođe pet sekundi i drugi tip lupi: 'Zagreb milf festival!' – 'Prejebeno, stari! To je to! Zamisli koliko bi ljudi sad ovdje bilo. Zagreb bi postao svjetsko središte da imamo milf festival. Ajmo fakat to napraviti... Je l' bi mogao dosegnuti da stavimo stol na stol i da se popneš gore?' – 'Ne vjerujem', kaže mu autor ideje. – 'Ma daj, moramo to napraviti. Donijet ćemo neke visoke lojtre po noći...'

Prolazim danas pored kina. Još uvijek stoji 'film festival'. Jasno. Hrvatska – zemlja za velike ideje i još veće zaključke... koji se rasplinu sa zadnjim cugom kave. I zato pazite. Jer čitamo se u nekom sljedećem nastavku Big Brothera. U našem slučaju, veliki buraz ništa ne vidi... ali sve čuje.