'Mi imamo takozvanu reformu ili promjene u školstvu koje su nazvali 'Škola za život' koji su u biti paravan samo za sasvim neke druge stvari, ali taj paravan je vrlo štetan i vrlo nas puno košta kada je u pitanju odgoj i obrazovanje i budućnost ove zemlje', rekao je Lovrić

Pola milijuna hrvatskih učenika u osnovnim i srednjim školama i deseci tisuća nastavnika, smatra, 'stavljeni su u poziciju žrtve'. Nastavnicima je otežan rad i demotivirani su, a 'mi dezorganizacijom i dezorijentacijom cijeloga sustava dovodimo u pitanje kvalitetu obrazovanja naše djece, a time i budućnost Hrvatske', rekao je Lovrić, dodavši da je "možda vrijeme reći zbog čega se to sve radi'.

Kaže da je odlazak ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak u Južnu Koreju 'otvorio oči i onima koji do tada nisu vidjeli'.

'Ovo Ministarstvo u svom mandatu planira, koliko je nama poznato, za digitalizaciju škola potrošiti oko milijardu i pol kuna, a većina toga će otići na uvoznu opremu - na dlanovnike, računala i tome slično - opremu koja se ne proizvodi u Hrvatskoj, opremu koja će doći iz Kine ili iz Južne Koreje, opremu koja ima, ako je u izvrsnom stanju, ako je to top kvaliteta, rok trajanja negdje do pet godina. A po pitanju dlanovnika koje su dobili učenici, njih nekih osam i pol tisuća u ovoj školskoj godini, znamo da smo kupili lošu, nekvalitetnu opremu', tvrdi Lovrić.

Naveo je i jedan od, kako kaže, bezbroj primjera. 'Jedan naš prvašić dobio je dlanovnik koji je država platila tisuću kuna, brzo se pokvario i otac ga je pokušao popraviti. Dobio je račun na nekih 800 kuna za popravak, i naravno, našao je na internetu bolji proizvod od toga za nekih 450 kuna novi i kupio je taj novi', rekao je Lovrić, istaknuvši da je država "za taj eksperiment potrošila nekih osam i pol milijuna kuna".

Kaže kako je to 'kap u moru' onoga što se planira napraviti - 'kupiti 500.000 dlanovnika, to je pola milijarde kuna i potrošiti još milijardu na e-škole, na projekt koji se eksperimentalno provodi u zagrebačke 23 škole'.

Međutim, osim silne opreme koja će se kupiti i uvesti, Lovrić kaže da 'imamo i edukaciju koju opet provodi samo i isključivo jedna obrazovna institucija, u kojoj je, vidi slučajnosti, do jučer radila ili još uvijek radi pomoćnica ministrice'.

Lovrić tvrdi da je 'projekt 'Škole za život', u biti, samo paravan za osobni biznis, za parcijalne interese, za južnokorejske interese ili neke druge'.

Kaže i da Južna Koreja, kao razvijena i suvremena država sa sjajnim obrazovnim sustavom, ima zabranu digitalnih sadržaja i digitalne opreme u nižim razredima osnovne škole te se nada da je to ministrica Divjak vidjela kad je bila u Južnoj Koreji.

Lovrić je ministricu Divjak pozvao da 'nas izvijesti o svim detaljima svoga puta u Južnu Koreju i o tome kako se digitalna tehnologija i digitalni sadržaji primjenjuju u južnokorejskim školama'. 'Ako to nije vidjela, možda da ode još jednom', poručio je Lovrić.

Na pitanje novinara što Stranka rada i solidarnosti predlaže, Lovrić je odgovorio da predlažu pristup doista kvalitetnim promjenama u školstvu, što znači da bi prioritet trebao biti stvaranje materijalnih pretpostavki za sve istih u Hrvatskoj, a to znači cjelodnevni rad svih osnovnih i srednjih škola te odgovarajući status i motivaciju učitelja kao i rješavanje modela upravljanja školama.

I nakon toga, kaže Lovrić, predlažu izradu doista novih kurikuluma, ali na temelju procedura, protokola i znanstvenih spoznaja kako se to radi danas u suvremenom svijetu, a ne tako da se članove Povjerenstva koji imaju izdvojena mišljenja jednostavno isključi. 'Ili kada kod lektire nastane problem, onda se pilatovski operu ruke i kaže neka to sad nastavnici riješe', kaže Lovrić te poručuje kako je to dokaz koliko je ovakav model izrade kurikuluma samo paravan za nešto te da je nebitan aktualnom vodstvu Ministarstva znanosti i obrazovanja.