Kao što možda i znate, velika imena gaminga poput Activisiona i Electronic Artsa nalaze se u dosta velikoj krizi. Activision je nedavno reagirao na financijsku nestabilnost pokušajem prodaje. Međutim, problem je ostao neriješen ako uzmemo u obzir činjenicu da nisu pronašli nijednog kupca. Da budemo precizniji - niti jednog koji bi bio spreman platiti iznos koji bi zadovoljio vlasnike posrnulog izdavačkog diva.

Ako mislite kako samo Activision ima problema s prodajom (unatoč masivno popularnim Blizzardovim naslovima), gadno ste se prevarili. Čitava industrija trpi postupan, ali siguran pad već dulje vrijeme. Znači li to da je igranje videoigara konačno počelo izlaziti iz trenda? Kvragu, ne! Mobilni gaming nikada nije bio jači. Društveni gaming također doživljava svoju renesansu. A što je s triple A naslovima? Što je sa Velikim Izdavačima i njihovim multimilijunskim franšizama? Pa, EA je unatoč popularnom Battlefieldu, Need for Speedu i nekolicini naslova koje ćete jamačno i sami moći nabrojati, u financijskoj gabuli.

Naime, tijekom prvog polugodišta 2012. cijena Electronic Artsovih dionica pala je dovoljno puno da se šefovima firme počne zagrijavati fotelja. Konkretno, nije prošlo ni pola godine, a vrijednost dionice srozala se sa 68 na 18 dolara, što je uzrokovalo stavljanje firme na bubanj. Da, to nije kraj padu i da, još ima pola godine da nastavi roniti. Zbog čega gaming danas prolazi krizu? Zbog čega veliki izdavači izdaju prekrasne naslove koji zbog igračima potpuno nejasnih razloga propadnu i uzrokuju fijasko poput otkaza čitavim developerskim timovima? Razlog ovome su, dragi čitatelji, svi. Od vas, preko izdavača, do nas - medija.

U klasičnom licemjernom stilu reći ćemo kako mediji u zadnje vrijeme možda i ne utječu na prodaju igara u tolikoj mjeri kao što su to radili u zlatno doba gaming časopisa. Časopisi i jednosmjerna komunikacija pisane recenzije zamijenila se forumima, Metacriticom i bržim širenjem korisničkog mišljenja. Da, recenzije su još uvijek tu u svojem osnovnom obliku, ali njihova snaga po pitanju utjecaja na prodaju same igre jednostavno nije toliko prisutna. Preslikano na trenutačnu krizu s EA, ovo znači da 90 ili 99 u potplaćenim piskaranjima internetskih megagaming portala koje ne želimo spominjati utječe na prodaju super naslova, ali ne dovoljno da bi im garantirao uspjeh.

Zbog čega gamerski developeri sami sebi kopaju rupu pod nogama? Zato što rade triple A naslove. Zato jer su shvatili da oni donose najviše novca. A ironično, čak da i jedan od njih proživi prosvjetljenje i kaže Hej, hajdemo ne raditi samo Call of Duty ili Warcraft ili što već, on to ne može. Zašto? Zato što konkurencija u to isto vrijeme radi stotu kopiju svojih franšiza u nadi da će pogoditi fanbase, dodati još par novih fanova i možda opravdati investiciju. Vidite, izrada igara poput CoDa, Assassins Creeda, Battlefielda i Final Fantasya košta. Puno. Zapravo, košta toliko epohalno da firme koje ih izdaju nerijetko riskiraju svoju egzistenciju samo kako bi ih nakon godine dana trudova konačno izgurali van pred sve nezasitniju i nezasitniju publiku. Svaka igra ovih dana mora biti bolja i sjajnija i realističnija od one prije. A sve to košta. I košta toliko puno da vam mozak proključa. Zašto ne krenu raditi jeftinije zanimljivije naslove? Zato što u tome ne leži masivni novac kojim se te iste kompanije hrane. Oni MORAJU ići na 'zicer' i MORAJU raditi isprobane naslove, jer to je jedini sigurni faktor u industriji. Lako je nama reći da devovi mrdnu guzicama i krenu raditi bolje igre sa boljim mapama u fantastičnim novim franšizama. Problem je napraviti takvu igru i prodati je dovoljno dobro da samu sebe pokrije te da u isto vrijeme opravda zašto njen developer nije to vrijeme proveo proizvodeći nešto bolje poput NOVI CALL OF DUTY.

Općeniti problem s ljudima danas je to što ne shvaćaju da je gaming postao industrija. Industrija u punom, impersonalnom, sirovom, proizvođačkom smislu. Proizvođači konzola doslovce povraćaju nove uređaje u nadi pokrivanja gubitaka onih prijašnjih. Pitate se zašto Nintendo posluje dobro? Zato što prodaju hardver prije softvera, dok triple A softver vrijedan spomena uglavnom dolazi iz same firme (a 3rd party developeri uglavnom rade portove i osrednje naslove). Pitate se zašto Xbox posluje dobro? Zato što im se konzola da crackati i zato što  je Sonyev Online servis nekoliko mjeseci bio paraliziran zbog hakerskih napada. Sve ovo su sirovi mehanizmi. Kreativnost i maštovitost u novim naslovima dio su tog posla, no nemojte se zavarati kako je taj isti posao nešto bajno. Velik broj kreativnih timova, od onog iza LA Noire, pa sve do nedavnog Darksidersa 2 imaju što za reći o radu pod brutalnim rokovima i sumanutim standardima koje trebaju dostići. Suma sumarum, visokobudžetni gaming je danas u krizi zato što je doslovno nesposoban raditi nešto drukčije od onoga što je radio zadnjih šest godina.

A što je s vama? S igračima? Vi ste opet dio problema. Zašto? Zato što kao prvo ne podržavate naslove tako da ih kupujete, već tako da ih piratizirate (barem dio vas, sudeći prema tome što čitamo po forumima). Kao drugo, podržavate sumanuto štancanje jednih te istih naslova tako da ih kupujete (ironično, znamo). Svaki prodani Diablo 3 ili Call of Duty ili Battlefield garantira vam da će firma napraviti barem još jedan takav proizvod, na njega istresti nemoguću količinu novca i nadati se da ćete godinu dana nakon kupnje jedinice i dalje htjeti kupiti dvojku. Kopčate li ovu circle of life filozofiju? I za kraj, trend koji smo u zadnje vrijeme zapazili je onaj gdje doslovno utječete na to kako igre završavaju. Sjećate li se možda jedne igre pod imenom Mass Effect 3? I njezinog kraja. Nije bitno to što ga je završilo de facto trećina gejmera. Bitno je to da su SVI graknuli kada kraj nije dao zadovoljštinu koju su očekivali. Prije nego što nas po klasičnoj maniri ne saspete drvljem i kamenjem spomenimo jednu stvar - sjetite se kako su funkcionirale igre prije deset godina. Jeste li imali utjecaj na to kako završava Fallout ili (kvragu) Star Control? Jeste li imali poriv pisati eseje developerima diktirajući im kako VI IMATE PRAVO dobiti zadovoljštinu iz igre ako ste je kupili. Ne. Tada su stvar možda bile manje u odnosu na danas, no igre su se i dalje igrale. Netko bi rekao čak i s većim zadovoljstvom nego danas. U kontekstu propadanja velikih developera igrači, odnosno vi, imate sljedeću ulogu: kupiti nastavak igre i osigurati budućnost triple A naslova. Ako to ne upali... pa, nadamo se da imate Facebook ili neku mobilnu platformu, jer čini se da vode teku u tom smjeru.

Da zaključimo, trenutačno stanje u gaming industriji nije palo s neba. Nezdrava kombinacija visokobudžetne produkcije, piratstva i nedovoljne promocije alternativnog developmenta razlog su zbog čega veliki igrači možda neće biti tu još dugo vremena. Igara će, naravno, biti, samo neće biti ljudi koji su spremni uložiti veliku količinu novca samo kako bi napravili nešto što bi osiguralo ziheraški profit. Jer ziheraštvo polagano gubi zamah. Pitajte Electronic Arts i Activision što misle o tome i dobiti ćete otprilike adekvatan odgovor.

Zapravo, tko zna... Možda je to i dobra stvar.