Nakon što je u potpunosti isplatila vozilo BMW X5 3.0 D uzeto na leasing MTČ Tvornica čarapa postala je u srpnju 2008. njegova vlasnica. No ne zadugo, jer je 26. kolovoza drugookrivljena Darinka Krička kao predsjednica uprave danas već propalog poduzeća prodala vozilo Kseniji Preininger za 72.000 kuna. Svega mjesec dana kasnije Ivan Krajačić, koji je tada faktički obnašao funkciju predsjednika uprave MTČ Tvornice čarapa, sklopa ugovor o najmu tog vozila.

Sukladno tom ugovoru, Preininger iznajmljuje BMW X5 3.0 D MTČ Tvornici čarapa za mjesečni iznos od 15.000 kuna, kao i troškove vezane uz registraciju vozila, troškove obveznog i kasko osiguranja vozila i troškove održavanja vozila te pripadajući porez na dohodak i prirez umjesto najmodavca koji mjesečno iznosi gotovo dvije tisuće kuna. Time je Krajačić za MTČ Tvornicu čarapa stvorio mjesečnu obvezu od 16.932 kuna pa je tako od 1. listopada 2008. do 1. studenog 2009. na ime najma te poreza i prireza isplaćeno ukupno 154.418 kuna.

Okrivljeni su, prema optužnici, oštetili poduzeće za ukupni iznos isplaćene najamnine od 154.418 kuna, umanjen za kupoprodajnu cijenu vozila od 72.000 kuna i smanjenu vrijednost vozila za vrijeme trajanja najma. Naime, okrivljeni su, kako je smatralo Državno odvjetništvo, bili svjesni da, u slučaju da je BMW X5 3.0 D ostao u vlasništvu poduzeća, MTČ Tvornica čarapa ne bi morala sklopiti ugovor o najmu, pa tako ni plaćati najamninu.

Državno odvjetništvo teretilo je Krajačića i da je prouzročio štetu MTČ Tvornici čarapa time što je kao predsjednik uprave prodao vozilo marke BMW 730 DA limuzina 21. listopada 2008, odnosno dan nakon što je u cijelosti isplaćeno Hypo leasingu Croatien, za 72.000 kuna Darinki Krička, premda je znao da u tom trenutku nije bila direktor društva te da stoga nema pravo na povlaštenu cijenu od najmanje 20 posto tržišne vrijednosti vozila koja je u tom trenutku iznosila 225.120 kuna. Štetu je, prema optužnici, napravio i time što je 1. studenog 2008. s Darinkom Krička sklopio ugovor o najmu istog vozila kojim se MTČ Tvornica čarapa obvezala Darinki Krička plaćati najamninu u mjesečnom iznosu od 15.000 kuna te troškove vezane uz registraciju vozila, obveznog i kasko osiguranja vozila, održavanja vozila, kao i pripadajući porez na dohodak i prirez umjesto najmodavca. Time je tvrtki stvorena mjesečna obveza u iznosu od 16.932 kune. Tako je od 1. studenog 2008. do 1. studenog 2009. MTČ Tvornica čarapa na ime najma vozila kao i uplaćenih poreza i prireza isplatila 146.418 kuna.

Iako je unaprijed bio svjestan štetnosti takvih ugovora, smatralo je Državno odvjetništvo, Krajačić je omogućio drugookrivljenoj stjecanje nepripadne imovinske koristi od 153.120 kuna, što je iznos koji predstavlja razliku između tržišne i kupoprodajne vrijednosti vozila. Ujedno je oštetio tvrtku za iznos isplaćene najamnine od 146.418 kuna umanjen za kupoprodajnu cijenu vozila od 72.000 kuna i smanjenu vrijednost vozila za vrijeme trajanja ugovora o najmu.

Sud, međutim, nije prihvatio tvrdnje Državnog odvjetništva, već se priklonio stavu obrane okrivljenih koja je naglašavala da ne samo da nije dokazano da su radili dogovorno i bili svjesni štetnosti ugovora, nego da uopće nije dokazano da su sklopili štetne ugovore jer se nijedno tijelo MTČ Tvornice čarapa uopće nije očitovalo o šteti.

Štoviše, kako je naglašavala obrana, prodajom i unajmljivanjem vozila okrivljeni su zapravo spriječili štetu za MTČ Tvornicu čarapa jer su poštivali menadžerske ugovore prema kojima su menadžeri imali pravo na vozila koja su mogli otkupiti nakon tri godine. Kako su naglašavali branitelji, mogli su platiti vozila i manje nego što su plaćena, odnosno 20 posto vrijednosti, a plaćeno je 40 posto njihove vrijednosti, što govori da su okrivljeni kod prodaje postupali kao dobri gospodari u interesu tvrtke. Budući da je MTČ Tvornica čarapa 2008. poslovala s gubitkom, kako su upozoravali branitelji, tvrtka nije mogla osigurati menadžerima nova vozila, pa je umjesto toga poduzeće sklopilo ugovore o najmu vozila koja su prije toga kupili od MTČ-a.