Već danas Vijeće za elektroničke medije trebalo bi raspravljati o sučeljavanju na Novoj TV i eventualnoj diskriminaciji na koju se ovaj tjedan požalilo pet predsjedničkih kandidata koji se sinoć nisu pojavili na TV ekranu. Informaciju o današnjem vijećanju potvrdio nam je sam šef Vijeća Zdenko Ljevak, koji je, kako kaže, do zadnjeg trena vjerovao u razum urednika da će se držati zakona. Podsjetio je Ljevak na to da svi elektronički mediji moraju poštovati Zakon o elektroničkim medijima, ali i Zakon o izboru predsjednika, odnosno njegov članak 14. koji jasno i glasno kaže da su 'sva sredstva javnog priopćavanja dužna svim kandidatima za predsjednika Republike omogućiti da pod jednakim uvjetima izlažu svoj program i obavljaju izbornu promidžbu'. Iako Ljevak nije htio reći kakva bi eventualna odluka mogla biti, pojasnio je koje mjere Vijeće može poduzeti. 'Vijeće pokušava upozoriti kroz opomene, no krajnja konzekvenca može biti privremeno oduzimanje koncesije. Nadam se da do toga neće doći', poručuje Ljevak

Upozorenje Novoj TV poslalo je i Državno izborno povjerenstvo na čiju je adresu također došla žalba kandidata. DIP je od komercijalne televizije zatražio i očitovanje, no dalje od očitovanja i upozorenja u Državnom izbornom povjerenstvu nisu mogli ni ići. Naime, kako smo doznali u DIP-u, to tijelo zapravo nema nikakvih ovlasti i ne može kazniti medije koji krše zakon. Ono može samo upozoriti javnost da je došlo do kršenja zakona, kao što su, primjerice, učinili zbog famoznog skupljanja donacija SMS-om.

Sukob koji je ovaj tjedan nastao zbog načina praćenja kampanje ponovno je u prvi plan stavio nerazumne zakonske odredbe, no to nije prvi put da su se mediji žalili na izborna pravila. Podsjećamo, slična stvar se dogodila i na parlamentarnim izborima prije dvije godine, kada su tri televizije - HRT, Nova TV i RTL - zatražile izmjene pravila za praćenje jer ih je zasmetalo to što svim strankama i listama koje se natječu na parlamentarnim izborima moraju dati istu količinu medijskog prostora.

Tadašnji šef HRT-ovog Informativnog programa Vladimir Rončević objašnjavao je da takva pravila dovode do zagušenja programa, a podsjetio je i na žalbu koju je Ustavnom sudu podnijela upravo Nova TV. Iako je žalba odbačena, Ustavni sud ipak je postavio pitanje svrhe takvih pravila. 'Cijeli sustav praćenja izborne promidžbe, HRT-a kao javne televizije i ostalih nakladnika (privatnih), nesvrhovit je s motrišta interesa sudionika u izborima i gledatelja koji prate te emisije jer su one po svom trajanju i strukturi obveznih pitanja i izlaganja kandidata u osnovi suprotne njihovoj svrsi', navodilo se u rješenju Ustavnog suda.

Bivši šef Ustavnog suda Jadranko Crnić tada je objašnjavao kako bi medijima trebalo više vjerovati da će, ako im se da više slobode, profesionalno obaviti posao. Za više slobode zalaže se i potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva Luko Brailo. 'Prošlo je vrijeme kada su svi bili jednako zastupljeni i jednakost, po mom mišljenju, mogu tražiti samo u javnim servisima. Komercijalni mediji trebali bi, doduše, na početku kampanje javno reći koja su njihova pravila i priznati da im je cilj zaraditi novac. Činjenica je da svi kandidati nisu jednako zastupljeni i to i ne mogu biti. Ja pratim izbore od 90-ih i od tada pa do danas favoriti su uvijek bili favorizirani i mediji su na osnovi anketa uvijek prepoznali vodeće kandidate', rekao je Brailo

Iako bi aktualna pravila praćenja takozvanim malim kandidatima trebala dati priliku da se predstave javnosti te da ih netko od birača eventualno prepozna, podaci s prethodnih predsjedničkih izbora pokazuju da igrači takozvane druge lige u tome ne uspijevaju. Primjerice, na izborima 2005. Doris Košta u prvom je krugu skupila oko osam tisuća glasova, odnosno manje nego 10 tisuća potpisa koliko joj je trebalo za kandidaturu. Slična stvar se 2000. dogodila Zvonimiru Šeparoviću, koji je osvojio nešto više od sedam tisuća glasova, odnosno manje nego što je prikupio zakonski potrebnih potpisa.

S druge strane, opravdano se sumnja da mnogi od tih nefavoriziranih kandidata zapravo manipuliraju izbornim pravilima te ih koriste za svoju reklamu. Takve je sumnje prošli tjedan u slučaju Vesne Škare Ožbolt iznijela Hrvatska odvjetnička komora, odnosno njen šef Leo Andreis, koji je uvjeren da Škare Ožbolt koristi kandidaturu da bi reklamirala svoj odvjetnički ured.

Iako su televizije prije dvije godine uspjele omekšati pravila praćenja izbora, medijski djelatnici, ali i politički analitičari s kojima smo neslužbeno razgovarali, zalažu se za još veću liberalizaciju. Možda bismo, na kraju, kao što na dan izbora ukazujemo povjerenje kandidatima i njihovim obećanjima iz kampanje, vjeru da će svoj posao obaviti profesionalno i nepristrano konačno mogli pokloniti i medijima.