Gruzijski parlament zapravo je kanio donijeti dva zakona. Prvi prijedlog tražio je od nevladinih organizacija i medija da se registriraju kao 'strani agenti' ako primaju više od 20 posto svoga godišnjeg prihoda iz inozemstva. Oni koji se ne bi pridržavali toga suočili bi se s novčanom kaznom od 25.000 gruzijskih larija (9090 eura). Drugim prijedlogom zakona proširio bi se opseg 'agenata stranog utjecaja' na pojedince i povećale kazne za njegovo nepoštivanje od novčanih do pet godina zatvora. Vjeruje se da su ciljevi zakona bile marginalizacija i diskreditacija kritičkih glasova u zemlji.

Prijedlog je u prvom čitanju usvojen u utorak sa 76 glasova za i 13 protiv, no mora proći dodatna čitanja da bi postao zakon. Vladajući su za sada zbog narodnog bunta odustali od njega, ali nije nemoguće da se predomisle kad se stiša nezadovoljstvo. Prijedlog zakona u Gruziji je kritiziran jer ima negativan učinak na civilno društvo, a posebno na nevladine organizacije i novinske organizacije povezane s Europom. Njegovo donošenje spriječilo bi nastojanja Gruzije da se pridruži Europskoj uniji. U priopćenju EU-a od utorka upozorava se da bi zakon bio 'nespojiv s vrijednostima i standardima EU-a' i da bi mogao imati 'ozbiljne posljedice na odnose'.

Gruzijski zakonski prijedlog slijedi model kontroverznog zakona u susjednoj Rusiji, kojim su nametnuta drakonska ograničenja i zahtjevi za organizacije i pojedince s inozemnim vezama. U Rusiji je prvobitno donesen 2012. usred vala javnih prosvjeda zbog optužbi za izbornu krađu i namjere Vladimira Putina da se vrati na mjesto ruskog predsjednika. Od organizacija koje se bave političkim aktivnostima i primaju sredstva iz inozemstva zahtijevalo se da se registriraju kao strani agenti te da se pridržavaju drakonskih pravila i ograničenja.

Ruski zakon o stranim agentima od tada je postupno ažuriran, čineći okosnicu čvrstog pritiska na civilno društvo u toj zemlji u proteklom desetljeću, piše CNN. Gruzijski zakon sličan je jer 'pokušava stvoriti poseban status i pravni režim za organizacije i medije koji primaju inozemna sredstva i - pod krinkom transparentnosti - ometa slobodu udruživanja i medija te njihove legitimne funkcije'.

Bjelorusija, u kojoj je na vlasti diktator Aleksandar Lukašenko, donijela je zakon o državljanstvu 2002. sa sličnim učinkom. U prosincu 2022. bjeloruski parlament usvojio je amandmane na zakon koji bi vladi omogućio da cilja na članove političke oporbe, aktiviste i druge kritičare u egzilu, navodi Human Rights Watch. On bi omogućio predsjedniku da oduzme državljanstvo Bjelorusima u inozemstvu, čak i ako nemaju državljanstvo neke druge zemlje.

Stranka Gruzijski san vlada kavkaskom republikom već 13 godina, a pobijedila je na trima parlamentarnim izborima zaredom. Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR), think tank, vjeruje da stranka vodi Gruziju prema ruskoj sferi utjecaja.

'U posljednjih nekoliko godina, a posebno u proteklih 18 mjeseci, vladajuća koalicija poduzela je niz poteza za koje se čini da su osmišljeni kako bi udaljili zemlju od Zapada i postupno je prebacili u sferu utjecaja Rusije', nalazi se u izvješću koje je objavio ECFR u prosincu. Osnivač i pokretačka snaga Gruzijskog sna je Bidžina Ivanišvili, bivši premijer i milijarder.

'Velik dio odgovornosti za ovo udaljavanje od EU-a leži na oligarhu i bivšem premijeru Bidžini Ivanišviliju, čija stranka Gruzijski san dominira vladajućom koalicijom', stoji u izvješću.

Ivanišvili se obogatio dok je živio u Rusiji tijekom turbulentne tranzicije na tržišnu ekonomiju, a bio je dio utjecajne skupine ruskih bankara koji su podržali reizbor bivšeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina 1996., navodi ECFR. Prema pisanju CNN-a, analitičari su primijetili sličnosti između situacije u Gruziji i Ukrajini – objema bivšim sovjetskim republikama koje su se našle uhvaćene između Istoka i Zapada. Think tank ECFR usporedio je situaciju u Gruziji i rusku invaziju na Ukrajinu 2014. i 2022.

Sukob u Gruziji 2008., kada je intervenirala Rusija, bio je usredotočen na Južnu Osetiju i Abhaziju, dvije pokrajine koje su se odcijepile. Službeno su one dio Gruzije, ali imaju zasebne vlade koje većina zemalja ne priznaje. I Abhaziju i Južnu Osetiju zapravo kontrolira Rusija. Invazija na Gruziju 2008. trajala je samo pet dana, ali se mogu primijetiti iste revanšističke ambicije koje su potaknule Putinove invazije na Ukrajinu 2014. i prošle godine, piše ECFR.

'U tom svjetlu ruski ratovi u Gruziji i Ukrajini čine se dijelom jednog imperijalnog projekta', stoji u izvješću. Posljednje ankete pokazuju da 85 posto Gruzijaca podržava članstvo u EU. Proturuski osjećaju su snažni s obzirom na to da Moskva kontrolira 20 posto teritorija zemlje nakon kratkog rata 2008.