Rodom je iz Pakraca, sin jedinac kvalificiranog zidara Mile i kućanice Jovanke Džakula, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Pakracu. Fakultet šumarstva upisao je u Beogradu i završio ga u roku, 1979. Nakon studija, najprije se zaposlio u 1981. na srijemsko-mitrovačkom 'gazdinstvu' Morović. No za manje od godinu dana vratio se u Pakrac gdje je nastavio raditi u pakračkoj šumariji, kojoj je bio upravitelj od 1986. do 1991. godine.

Ulazak u politiku na velika vrata

Početkom 90-ih godina, na valu velikosrpske ideologije 'ugroženosti Srba' i Džakula je na velika vrata ušao u politiku.

Najprije je tijekom lipnja 1990. osnovao podružnicu Srpske demokratske stranke (SDS) u Pakracu te izabran za predsjednika Regionalnog odbora SDS-a za Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem. Postao je, dakako, i član Glavnog odbora SDS-a.

Hrvatski branitelji mu prigovaraju da je bio jedan od ratnih huškača što je rezultiralo time da su na području Pakraca tijekom rata nestali brojni zarobljenici i civili, poput dr. Ivana Šretera, da je bilo devet masovnih grobnica, koncentracijski logor u Bučju, itd. Džakula je na takve optužbe odgovarao da je do 15. srpnja 1991. bio politički lider Srba Zapadne Slavonije, ne vojni.

Sukob s kninskim tvrdolinijašima

Tijekom srpnja 1991, Džakula je, naime, došao u sukob s kninskim tvrdolinijašima, odnosno sa stranačkim kolegom Milanom Babićem, prvim predsjednikom najprije 'srpske autonomne oblasti', a potom i predsjednikom 'Krajine'.

Džakula je jedan od prvih srpskih pobunjeničkih vođa koji je, nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, shvatio da 'Krajina' zapravo ne može opstati te da će službeni Zagreb poduzeti vojne i političke akcije kojima će integrirati okupirana područja. Stoga se zalagao za 'normalizaciju odnosa'.

'Bio sam prvi srpski pregovarač tijekom rata s hrvatskom stranom i potpisnik Daruvarskog sporazuma početkom 1993. zbog čega sam hapšen i proganjan od krajinskih vlasti s konzekvencom smrtne kazne kao izdajnik', pisao je Džakula, međutim, taj sporazum nikad nije zaživio, jer su mu se usprotivili srpski ekstremisti.

Nije bježao od hrvatskih vlasti

Nakon što je 'Krajina' potopljena u akcijama Bljesak i Oluja, Džakula se 1995. vratio u Pakrac i formirao organizaciju Srpski demokratski forum (SDF), kojem je najprije bio generalni tajnik, a od 1997. i predsjednik Upravnog odbora. 'Nakon rata sam ostao u Hrvatskoj, nisam bježao od hrvatskih vlasti, jer sam bio duboko uvjeren da nemam zbog čega', pisao je Džakula.

Godine 1997, Džakula je bio je član Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, ali se poslije s njim u svakom pogledu razišao.

Kandidirao se na predsjedničkim izborima zbog želje da homogenizira srpske birače u RH.