Prema glavnim suvremenim kozmološkim teorijama galaksije su obavijene gigantskim plinovitim kukuljicama. Kozmička paučina nebula proteže se kroz praznine široke desecima milijuna svjetlosnih godina. Poput paukova, galaksije se obično nalaze u sjecištima niti ove mreže.

Prije formacije galaksija svemir je sadržavao primordijalni difuzni plin materije koji se sastojao od običnih atoma i tamne tvari. Gravitacija je prvo koncentrirala tamnu tvar u svojevrsne aureole koje su postale gravitacijski bunari u koje su se smjestile galaksije. Računalne simulacije pokazale su da se njih ipak nije slila sva materija. Dio materije je stvorio tanke mostove nalik na paučinu koja povezuju galaksije.

Teoriju su nedavno potvrdila promatranja teleskopom Keck I na Havajima. Tim znanstvenika pod vodstvom Sebastiana Cantalupoa s University of California u Santa Cruzu otkrio je golemu svijetlu traku plina koje se proteže u duljini od gotovo dva milijuna svjetlosnih godina kroz međugalaktički prostor (to je dva puta veća duljina od duljine naše galaksije).

Filament koji je otkriven Keckom i predstavljen u novom broju časopisa Nature predstavlja jednu od niti kozmičke mreže koja na okupu drži svemir pun galaksija. Astronomi se nadaju će istraživanja svemirske mreže omogućiti bolje razumijevanje strukture svemira i razvoja galaksija sličnih našoj Mliječnoj stazi.

Filament je otkriven zahvaljujući sjaju kvazara UM287 koji je od Zemlje udaljen oko 10 milijardi svjetlosnih godina. Kvazar je osvijetlio plinovitu nit koja je zasjala poput kozmičkog neonskog natpisa. Kvazari su vrlo udaljena nebeska tijela koja zrače desetke puta više energije nego obične galaksije. Najvjerojatnije su aktivne jezgre ranih galaksija.