Hrvatski Helsinški odbor (HHO) dobivao je stotine dojava o stradalima u 'Oluji', ali jedini civil ubijen u granatiranju Knina je, kako stoji u izvješću te nevladine udruge za zaštitu ljudskih prava, Momčilo Marjanović, potvrdio je u petak na Haaškom sudu na suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču negdašnji predsjednik Odbora Žarko Puhovski
DEN HAAG - "To je jedino što smo imali za Knin u ovom kontekstu", rekao je Puhovski, svjedok haaškog tužiteljstva tijekom protuispitivanja Gotovinina odvjetnika Luke Mišetića, započeta pred sam kraj današnje rasprave.
Marjanović je bio visoki dužnosnik krajinskog SUP-a, o čemu je Puhovski, kako je rekao, saznao iz beogradskih novina 1997.
Također je, govoreći svom sudjelovanju u dokumentarnom filmu "Gotovina" iz listopada 2006., izjavio da su aktivisti HHO-a, koji su istraživali zločine na terenu, prenijeli da "nigdje nije bilo spomenuto ime Ante Gotovine".
Mišetića je zanimao njegov tekst o "Oluji" objavljen 1995., u kojem navodi da je to "briljantan primjerak etničkog čišćenja" te da su uspjehom operacije bili iznenađeni diplomati, ali ne i Srbi.
"Oni su bili spremni na bijeg i organiziranu evakuaciju", potvrdio je Puhovski riječi iz tog članka.
Po njegovim riječima, tjedan dana prije "Oluje" u tzv. rsk počelo je organiziranje "punktova za izvlačenje stanovništva". "Povučene su najjače postrojbe tzv.rsk i raketni sustavi. Visoki postotak ljudi imao je organizirane trase napuštanja svog područja", objasnio je Puhovski.
Kazao je da HV nije okružio niti jedan srpski grad jer je ostavljen put za povlačenje.
Na Mišetićev upit je li bilo logike da se ostave pravci za povlačenje, odgovorio je da je "bilo logike da se razoružaju srpske jedinice".
"Zaista ne znam je li to bilo moguće", zaključio je Puhovski na kraju današnje rasprave.
Raspravu je počela odvjetnica generala Čermaka Gillian Higgins koju je zanimalo je li izvješće Hrvatskoga Helsinškog odbora (HHO) od travnja 1999. pod nazivom "Operacija Oluja i poslije", koje je poslije izišlo u knjiškom izdanju, prije nego je objavljeno, razmatrano na znanstvenoj razini.
"Tekst iz 1999. podijeljen je na više od 150 adresa, među kojima su strana veleposlanstva te Institut za sociologiju i Institut za migracije", rekao je Puhovski, dodavši da tekst nije dan na uvid prije nego je objavljen.
Složio se s Higgins da je HHO 1995. bila još relativno mlada ustanova, članovi koje su, a među njima su bili i studenti, bili "samouki" glede metodologije rada. "HHO je u tom trenutku bio dvogodišnje dijete...Aktivisti nisu bili formalno obučeni. Bili su samouki i iskustvo stjecali na terenu i to je realna činjenica", rekao je Puhovski.
Potvrdio je da s njima na teren nisu izlazili vještaci, poput patologa ili balističara.
Higgins je zanimalo jesu li neke od audiovrpca ili izvješća o iskazima svjedoka predane tužiteljstvu, a Puhovski je odgovorio da mu to "nije poznato". Također je istaknuo da se samo manji dio dokumentacije nalazi u arhivu HHO-a, a da je veći dio u posjedu Jadranka Mrkalja, sina pokojnog Petra Mrkalja, člana Odbora koji je sažeo sva izvješća s terena i uredio čitav spomenuti tekst iz 1999.
Po njegovim riječima, HHO je htio doći u posjed cjelovite dokumentacije, ali to nije bilo moguće. "Jadranko Mrkalj je za nju tražio veću svotu novca, a mi smo smatrali da to ne treba činiti", rekao je Puhovski u iskazu. S tim u svezi je dodao da HHO ne posjeduje indeks svih izvora na temelju kojih je nastalo izvješće iz 1999. "Sve je kod Jadranka Mrkalja", objasnio je Puhovski.
Higgins je sa svjedokom potom prošla kroz "svežanj" materijala, t.j. kroz izvatke iz izvješća 2001. o kaznenim djelima za koje su podatke dale osobe koje se navode isključivo inicijalima.
Puhovski nije mogao odgovoriti o kojim je ljudima riječ, a i neka su mjesta navedena samo prvim početnim slovom.
Higgins je ustvrdila da svjedok ne može pomoći u utvrđivanju identiteta, a Puhovski je potvrdio da "za većinu inicijala ne zna na koga se imenom odnose". Objasnio je da taj dokument "nije bio rađen za neki kazneni sud i pravni postupak", ali da iznesene činjenice nikada javno nisu dovedene u sumnju.
"Aktivisti su donosili izvješća, a mi smo ih davali na uvid javnosti", rekao je Puhovski, a Higgins ga je podsjetila da se on "sada koristi u kaznenom postupku".
Usporedila je tablicu HHO-a o ubijenim civilima u "Oluji" s tablicom Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC) iz čega je bilo vidljivo da se 17 ubijenih civila iz aneksa 1 HHO-a u tablici ICRC-a pojavljuju kao osobe koje su pronađene u vojnoj odori.
"Nama su imena odgovarala i to nam je bilo bitno", odgovorio je Puhovski. Ustrajao je u činjenici da je primarna zadaća HHO-a bila utvrditi žrtve, te da on osobno ne vjeruje da se radilo o vojnicima.
U nastavku svjedočenja o ulozi generala Ivana Čermaka rekao je da je HHO bio na stajalištu da je on glavna osoba koja odlučuje o svemu što se događa u Kninu, kao i da je HHO prenio tekst iz tjednika "Nacional" u kojem general Zvonimir Červenko donosi sud o Čermaku kao vojnom zapovjedniku.
Na upit Higgins je li mu poznat članak od lipnja 1997. u Vjesniku, u kojem Červenko oštro "niječe sadržaj i smisao pripisanih mu navoda", Puhovski je odgovorio potvrdno.
"Novinar Srđan Španović je tvrdio da ima snimku razgovora s Červenkom, a HND nije osudio novinara za neprofesionalizam", kazao je Puhovski, objašnjavajući zašto je HHO prešao preko te informacije i zanemario je.
Puhovski je potvrdio da je tijekom svog kratkog boravka u Kninu, oko 12. kolovoza 1995., razgovarao s vladinim povjerenikom Petrom Pašićem i da mu je on rekao da "sve što se tiče normalizacije stanja u gradu ide preko Čermaka".
Posvjedočio je da se o njemu kao zapovjedniku kninskog Zbornog mjesta razgovaralo tek 1997. Potvrdio je da su mu bili poznati Čermakovi sastanci s predstavnicima međunarodne zajednice, posjeti raseljenima u logoru UN-a i mjere koje je objavio o zaštiti raseljenih, ali da je "minimalizirao problem zločina". Spomenuo je "slučaj Grubori" za koji je HHO smatrao da se pokušao zabašuriti.
U nastavku rasprave predsjedatelj sudac Alphons Orie je obavijestio strane da se film autora Božidara Kneževića "Oluja nad Krajinom" prihvaća u spis u cijelosti, istaknuvši da "film nema veliku dokaznu snagu, ako je uopće ima".
"Želimo to istaknuti. Veći dijelovi filma su bez velike dokazne snage, ako je uopće imaju", rekao je Orie. Objasnio je kako sudsko vijeće smatra da bi trebalo izbaciti previše prizora bez mjesta i datuma snimanja te da nema smisla premontirati film.
Protuispitivanje svjedoka tužiteljstva nastavlja se u ponedjeljak.