Cijeli zapadni svijet bruji o njima, od masovnih medija, opinion mejkera, vodećih pop glazbenika, do sporadičnih prosvjeda po gradovima: Berlinu, Parizu, Barceloni, čak i Zagrebu... Dvije godine bezuvjetne robije, određene trima ženama koje su 'punk molitvom' u središnjem moskovskom hramu prosvjedovale protiv instrumentaliziranja Crkve u političke svrhe, doživljene su kao zastrašujući inkvizicijski postupak režima koji, između ostalog, ima ambiciju snažno utjecati na budućnost Europe i svijeta
Liberalni misleći ljudi u Rusiji zgroženi su tijekom i ishodom sudskog procesa, mada mnogi od njih ne odobravaju ni mjesto (Hram Hrista Spasitelja) ni metodu koju su za svoju provokaciju izabrale aktivistice iz grupe Pussy Riot te njihovi muški pomagači. No kazna koja je sustigla 'Nesveto trojstvo' - Jekaterinu Samucevič, Mariju Aljohinu i NadežduTolokonnikovu - uspjela je ujediniti režimsku i oporbenu kulturnu inteligenciju u osudi kako sudskog sistema, tako i simboličkog uvođenja teokracije u politički život Rusije.
Čuju se tvrdnje da režim polarizira društvo i zaoštrava tenzije koje su ionako napete nakon skandalima obilježenih zimskih izbora za parlament i predsjednika Rusije. Progon punk aktivistica samo je dio procesa koji Rusi nakon Putinova povratka u Kremlj nazivaju 'pritezanjem šarafa'.
Valja napomenuti da su Pussy Riot zaradile dvije godine zatvora zbog 'huliganstva i raspirivanja vjerske mržnje' nakon blasfemičnog performansa u kojem nisu nikoga ozlijedile, ništa ukrale, nisu oštetile crkvenu imovinu i nisu direktno vrijeđale pravoslavlje, nego su prepjevale tradicionalnu molitvu uz riječi 'Bogorodice djevo, otjeraj Putina'.
Dojam je da je glavni krimen Pussy Riotu činjenica da se djevojke odbijaju pokajati. One su se, doduše, ispričale vjernicima koje je povrijedio njihov eksces u Hramu Hrista Spasitelja, ali ne i ciničnom vrhu Ruske pravoslavne crkve koji sada, nakon drakonske kazne, poziva na kršćansko praštanje, ali je u mjesecima koji su doveli do presude prednjačio u stvaranju atmosfere linča i čak gušio apele za praštanjem koji bi stizali iz nižih sfera crkvene hijerarhije.
List Vedomosti piše da je od zakonskih mogućnosti djevojkama preostalo još samo moliti za pomilovanje nikoga drugog do Vladimira Putina, autokrata protiv kojeg su tako strastveno prosvjedovale. One takvu mogućnost odlučno odbijaju.
Za to vrijeme Putinu, prema istraživanju centra Levada, drastično opada rejting. Udio građana koji ga podržava ponovno je ispod 50 posto, s tim da ga izrazito ne podržava oko 25 posto. Sličan pad doživio je neposredno pred predsjedničke izbore, ali je na njima ipak uspio uvjerljivo pobijediti u prvom krugu i time barem privremeno demoralizirati desetke tisuća prosvjednika po ruskim gradovima – najviše u Moskvi.
Novi i sve ozbiljniji pad rejtinga ne objašnjava se, naravno, sudskim procesom protiv Pussy Riot. Direktor centra Levada, Lev Gudkov, smatra da je riječ o zasićenju starim-novim liderom i frustracijama, jer Putin ne uspijeva riješiti problem ekstremne korupcije, niti ima naznaka da bi u bližoj budućnosti mogao pronaći rješenje za problem koji je stekao nesagledive razmjere tijekom njegove vladavine. Ostala je korupcija, a onog euforičnog gospodarskog rasta prije globalne krize 2008. danas više nema. U svojoj interpretaciji Levadinog istraživanja Gudkov spominje 'latentnu podršku prosvijećenome gradskom sloju koji izražava nezadovoljstvo na trgovima'.
U takvom kontekstu, čini se da su Pussy Riot od provokativne, ali unutar širokih antiputinovskih prosvjeda marginalne aktivističke skupine, tijekom proteklih nekoliko mjeseci postale najprepoznatljiviji simbol otpora poretku ruskog predsjednika - otpora pomalo nalik ruskoj verziji Anonymousa koji briju po silnim prostranstvima Rusije sa šarenim maskama na glavama (rekvizit Pussy Riota), ukazujući se negdje iza ugla od pribaltičkog Sankt Peterburga do azijskog Jekaterinburga
