Dok će hrvatski sindikati Vladi uručiti 'žuti karton', akcije planiraju i sindikati diljem svijeta, a pozornost će posebno biti usmjerena na Grčku, Španjolsku i Portugal, gdje se građani već mjesecima na ulicama bore za svoja prava
Glavni fokus prvomajskih prosvjeda bit će na Europi, posebice zbog strogih mjera štednje i sve češćih prosvjeda. U Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu trebale bi se održati velike nacionalne
demonstracije. Prvomajski prosvjedi u Ateni postali su neka vrsta institucije, javlja BBC-jev dopisnik, pojašnjavajući da se na taj dan u prosvjedima udružuju i privatni i državni sektor, uz često remećenje javnog prijevoza. No ove godine Grčka možda neće doživjeti tradicionalno nasilje koje prati prosvjede, s obzirom na to da već u nedjelju tu državu očekuju parlamentarni izbori na kojima bi Grci trebali iskazati svoje nezadovoljstvo mjerama štednje.
Izbori su i u fokusu Francuske. Političarka i donedavna kandidatkinja za šeficu države Marine Le Pen trebala bi predvoditi povorku do kipa Ivana Orleanske, a tamo će, kako je obećala, 6,5 milijuna birača koji su je poduprli u prvom krugu izbora posavjetovati oko toga koga da podupru u drugom krugu. Pretpostavlja se da će Le Pen svojim biračima savjetovati da ne izađu na izbore. Aktualni predsjednik Francuske Nicolas Sarkozy Praznik rada proslavit će na Trgu Trocadero, dok će francuski sindikati 'marširati' na Bastillu. Svoj skup Sarkozy je nazvao predstavom 'pravog rada', no odgovorio mu je njegov protukandidat Hollande, poručivši da Sarkozy ipak više predstavlja 'pravu nezaposlenost'.
Na ulice će u isto vrijeme kada i hrvatski sindikati izaći i špalnjolski sindikalci u Madridu, dok će Portugalci na ulice tek poslijepodne.
U Rusiji će odvojene skupove imati nacionalisti, komunisti i protivnici budućeg predsjednika Vladimira Putina. On sam je s aktualnim šefom države Dmitrijem Medvjedevom predvodio prokremaljski mimohod Saveza sindikata ruskih radnika kroz središte Moskve. Među sudionicima su bili visoki dužnosnici iz vladajuće stranke Jedinstvene Rusije i prokremaljske skupine mladeži. Uzvikivali su parole tražeći bolju zaštitu radnika i kritizirali planove vlade o promjenama u mirovinskom sustavu. Policija je priopćila da je oko 120.000 ljudi sudjelovalo u mimohodu.
Na ulice su već izašli radnici u Aziji. U Hong Kongu pet tisuća radnika povorkom je zatražilo povećanje minimalne plaće, u indonezijskoj Džakarti 9000 radnika marširalo je do predsjedničke palače gdje su zahtijevali bolje plaće i zaštitu radnih mjesta, dok je 8000 prosvjednika uz spaljivanje lika predsjednika u Manili na Filipinima zatražilo veće plaće.
